Neusklađenost entitetskih zakona koji tretiraju životno važnu tematiku transplantacije, kao i nepostojanje sustava, među ostalim, i financijskog, ali i u kontekstu digitalnog registra, neki su od ključnih izazova s kojima se suočava BiH, koja želi postati dio Eurotransplanta, a na tom putu od iznimnog značaja bit će iskustva susjednih zemalja koja će pomoći vlastima i zdravstvenim sektorima u BiH usvojiti najbolje prakse.
Zaključci EU-a
Iz Ministarstva civilnih poslova ovom su prilikom objavili popis ključnih zaključaka stručnjaka Europske unije angažiranih kroz instrument tehničke pomoći TAIEX pod okriljem Europske komisije, a jedan od njih je da Bosna i Hercegovina u ovom trenutku nema potpuno razvijen ni održiv sustav donorstva i transplantacije organa. Kako bi građani BiH imali jednake mogućnosti liječenja kao i građani država članica Europske unije, nužno je uskladiti domaće zakonodavstvo sa standardima Europske unije. Izvješće je rezultat inicijative Izaslanstva Europske unije u BiH, uz potporu Ministarstva civilnih poslova BiH te nadležnih zdravstvenih institucija Federacije BiH i Republike Srpske, podsjećaju iz Ministarstva civilnih poslova. U smislu važnosti suradnje podsjećaju i kako je zdravstvo u nadležnosti entiteta, županija i Distrikta Brčko BiH, ali naglašavaju i kako je Ministarstvo civilnih poslova BiH pokrenulo koordiniran proces u cilju stvaranja temelja za pristupanje Eurotransplantu. - Naime, Ministarstvo civilnih poslova BiH je uz podršku nadležnih entitetskih ministarstava zdravstva nakon 14 godina pokrenulo aktivnosti na osnovi kojih je BiH iskazala namjeru za pristupanje Eurotransplantu. Time je počeo sveobuhvatan proces usmjeren na otvaranje vrata međunarodnoj suradnji u oblasti transplantacijske medicine - istaknuli su iz ovog državnog resora.
Europski su stručnjaci u ovom smislu detektirali i ključne slabosti BiH, a jedna od njih je i situacija u kojoj entitetski zakoni koji se odnose na transplantacije nisu usklađeni, što otežava rad i može dovesti do nejednakog pristupa liječenju za pacijente. Europski stručnjaci zbog navedenoga su izdali i preporuke, a jedna od njih je donošenje zakona u BiH kojim bi se osiguralo usklađivanje s relevantnim smjernicama EU-a. Takav zakon bi, objasnili su, trebao precizno regulirati postupak informiranog pristanka za darivanje organa, kriterije i protokole za utvrđivanje moždane smrti, mehanizme zaštite i prava donora, transparentna pravila raspodjele organa uz poštivanje etičkih načela utemeljenih na međunarodno priznatim standardima. Druga ključna preporuka je uspostaviti jedinstveni digitalni registar za informirani pristanak darivanja organa, kao i formiranje posebne transplantacijske organizacije koja bi koordinirala sve aktivnosti - od identifikacije donora, preko upravljanja listama čekanja do raspodjele organa. Nadalje, preporuka je i uvesti redovite inspekcije i revizije u bolnicama i transplantacijskim centrima, uz jasno definirane uloge profesionalaca uključenih u proces. U smislu financiranja BiH bi morala, naglašava se, uspostaviti takav sustav koji bi omogućio da svi troškovi koji se odnose na donorstvo organa budu pokriveni. Prevedeno, donori, kao i njihove obitelji, ne bi trebali snositi nikakve troškove.
Iskustva drugih zemalja
- Troškove same transplantacije preuzimale bi bolnice koje liječe pacijente kroz postojeće zavode zdravstvenog osiguranja. Tako bi se osiguralo da nitko ne bude uskraćen za liječenje iz financijskih razloga, a cijeli sustav bi bio pravedan i održiv - navodi se u preporuci. Kako bi BiH svladala sve ove izazove, od neprocjenjive važnosti bit će iskustva zemalja poput Hrvatske, Španjolske i Portugala. Te države su uspjele razviti uspješne sustave donorstva i transplantacije organa zahvaljujući jasnim i preciznim zakonima, kao i dobro uređenoj suradnji između svih nadležnih institucija. Ministrica civilnih poslova Dubravka Bošnjak tom je prilikom poručila kako će ovo Ministarstvo nastaviti aktivno koordinirati proces i pružati stručnu i organizacijsku potporu nadležnim entitetskim zdravstvenim vlastima. Ipak, za stvarne pomake na terenu potrebna je odlučna suradnja i angažman nadležnih entitetskih zdravstvenih vlasti jer samo zajedničkim pristupom moguće je stvoriti sustav koji će građanima pružiti sigurnost, jednakost i nadu u novi život, naglasila je ona.
