Danas, 31. kolovoza, navršava se točno 35 godina kada je te 1991. u zagrebačkoj Zračnoj luci Pleso JNA uhitila velikoga domoljuba, hrvatsko-kanadskog poduzetnika Antona Kikaša, inače rođenoga Hercegovca - Brotnjaka iz Međugorja/Bijakovića, u Boeingu 737 ugandske zrakoplovne tvrtke, s 19 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja i vojne opreme namijenjenih obrani Hrvatske od velikosrpske agresije.
Naime, Kikaš je pokušao Republici Hrvatskoj zrakoplovom dopremiti oružje potrebno za obranu, no KOS i ostale službe bivše države to su spriječile - zrakoplov s oružjem morao je prisilno sletjeti u Zagreb gdje je Kikaš zarobljen i odveden u vojni zatvor u Beograd u kojemu je proveo tri mjeseca. Potom je razmijenjen je za generala tadašnje JNA Milana Aksentijevića i pušten na slobodu.
Gostujući svojedobno na HRT-u, Kikaš je kazao je kako su Hrvati u Torontu tada prikupljali novac za slobodnu Hrvatsku, međutim, kad je saznao da taj novac ne ide u cijelosti tamo gdje mu je mjesto, za kupovinu oružja hrvatskim vojnicima, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke i krenuti s oružjem put Hrvatske.
Prisjećajući se za HRT toga kolovoza 1991., Kikaš je objasnio kako ga je na pokušaj dopreme 19 tona vojne opreme i naoružanja u Hrvatsku potaknula spoznaja da hrvatski policajci kupuju oružje na crno. Smatrao je da bi hrvatska zajednica u Torontu trebala donirati oružje MUP-u i ZNG-u umjesto novca, posebice zato što su se pojavile sumnje da novčana sredstva nisu u potpunosti stigla na odredište.
Avion je trebao letjeti prema Trstu, a potom hitno sletjeti u Ljubljanu. No, kontrola leta iz Beograda presrela je let i naredila preusmjeravanje prema Zagrebu. JNA je poslala borbene zrakoplove iz Pule s nalogom da presretnu avion i prisile ga na slijetanje. U slučaju nepoštovanja zapovijedi, piloti su imali dopuštenje za vojno djelovanje. Nakon uhićenja Kikaš je proveo tri mjeseca u zatvoru, bio je mučen, rekao je da je bio ispitivan te kako su ga tukli do iznemoglosti, navodi HRT.
S predsjednikom Franjom Tuđmanom susreo se u svibnju 1992. prilikom prijma u Ujedinjenim narodima, no nisu razgovarali.
Unatoč svemu što je prošao, istaknuo je gostujući na HRT-u da bi za Hrvatsku učinio isto i danas.
Među brojnim odlikovanjima Kikaša je, podsjetimo, prije nepunih pet godina, 25. studenoga 2021. godine, odlikovao i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, i to Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.
Tom je prigodom predsjednik Milanović kazao:
- Ono što ste učinili za Hrvatsku zna svatko, ono što ne zna je zašto vam se Hrvatska minimalnom gestom nije odužila posljednjih trideset godina. Ne vjerujem da je bilo zle namjere, bilo kakvih niskih motiva, naprosto, tako je bilo. Dobivate odlikovanje koje ste trebali dobiti davno. Meni je iznimna čast da se ovakve stvari zabilježe i ne zaborave. Vi ste u najtežim trenucima za Hrvatsku skupili novac, krenuli na jedan odvažan avanturistički put koji u prvi mah nije završio dobro za vas, skoro i fatalno, ali na kraju Hrvatska je pokazala već tada, da se brine za svoje ljude. A ovo je, trideset godina kasnije, jedna mala zakašnjela gesta - rekao je tom prigodom predsjednik RH Zoran Milanović.
- Ovaj dan za mene je iznimno značajan i radostan iz više razloga – ne smo zbog dodijeljenog odlikovanja – neopisivo i ostaje trajno uz mene. Danas je trideseta obljetnica izlaska iz zatočeništva, dan kada sam ugledao svjetlo na kraju tunela, mračnog tunela koji se zvao beogradski vojni zatvor. Posljednjih trideset godina na današnji dan slavim svoj drugi rođendan - kazao je tada Kikaš zahvalivši i Matici hrvatskoj koja je predložila da mu se dodijeli odlikovanje.
Anton Kikaš, jedan od najuspješnijih poduzetnika u Kanadi, humanitarac, filantrop..., predstavljen je i 2020. godine u kanadskom časopisu Envision Canada, kada je 13. lipnja veliki Kikašev portret objavio na naslovnici. Tada je priča o ovome Hercegovcu, koji je uvršten i među 150 izvanrednih Kanađana, ispričana na četiri stranice teksta popraćenog s čak 14 fotografija koje su obilježile Kikašev put “preko trnja do zvijezda”.
“Rijetki su ljudi u društvu koje možemo smatrati personifikacijom trijumfa ljudskoga duha. Takav izuzetak je dr. Anton Kikaš, uglednik, profesionalni inženjer, poduzetnik, humanitarac, pjesnik i tekstopisac, kao i filmski i televizijski producent, koji je dao značajan doprinos, posebno u Kanadi, ali i Hrvatskoj, njegovoj prvoj domovini. Danas, Kikaš je predsjednik i izvršni direktor raznih tvrtki, uključujući Robmar Developments, Cromark Media i Anton Kikas Limited.
Korijeni Antona Kikaša su iz mjesta Međugorje/Bijakovići u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje je 1981. šestero djece doživjelo ukazanje Majke Božje (međugorske Gospe) i od tada je postalo katoličko svetište koje posjećuje više od milijun ljudi godišnje iz cijeloga svijeta. Svjetski poznati tenisači Marin Čilić i Ivan Dodig su iz istog mjesta. Čini se da je upravo odatle Kikaš naslijedio duboki osjećaj odgovornosti, poniznosti i suosjećajnosti prema drugima. Odrastao je u Bosni, u malom rudarskom gradu (Kakanj, nap. a.) u obitelji s petero djece. Kikaš je započeo svoj prvi ljetni posao u dobi od 14 godina i nastavio pohađati Geodetsku tehničku školu u Sarajevu. Odmah nakon diplome Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otišao je u Kanadu kako bi ostvario svoje životne snove. Za dobivanje profesionalnih licencija, u trima različitim strukama, morao je položiti dosta ispita, što je bio veliki izazov jer po dolasku nije govorio engleski jezik. Kako bi uspio, morao je steći izvrsno znanje engleskog jezika u rekordnom vremenu. Kikaš je 1975. osnovao svoju tvrtku za građevinske, geodetske i urbanističke usluge Anton Kikas Limited. Više od 35 godina projektirao je i razvijao nova naselja, uključujući i osobne projekte razvoja novih naselja. Radio je s nekim od najvećih izvođača i graditelja u pokrajini Ontario razvijajući poljoprivredna zemljišta u nova naselja. - Anton je nesumnjivo uspješan kanadski poduzetnik, domoljub, humanist i hrvatski nacionalni junak - kaže profesor Zvonimir Šeparović, bivši ministar vanjskih poslova i ministar pravosuđa Hrvatske.
Svojom tehničkom stručnošću, liderskom vještinom i poslovnim sposobnostima, Anton Kikaš izabran je za člana odbora Građevinskoga inženjerskog programa na Sveučilištu Ryerson i Geodetskog programa na Koledžu ‘George Brown’ u Kanadi. Zbog osjećaja svoje građanske odgovornosti bio je uključen u saveznu, provincijalnu i općinsku politiku kako bi potaknuo pozitivne promjene. Bio je član Olimpijskoga odbora u Torontu s kojim je na turneji po Europi promovirao kanadski grad za dobivanje Olimpijskih igara, a bio je i u Moskvi kao član kanadskog izaslanstva pri odluci o dodjeli Igara 2001. godine. Filantrop u svom srcu, Kikaš je pomogao prikupiti više od 300.000 dolara za Hrvatski franjevački kulturni i društveni centar u Norvalu, Ontario te još 300.000 dolara u jednoj večeri 1988. za izgradnju hrvatske crkve u Oakvilleu, kao i 50.000 dolara za hrvatski studentski centar na Sveučilištu York u Torontu. Također je 1989. prikupio 250.000 dolara za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bio je domaćin gostovanja Hrvatskoga narodnog kazališta, promovirao pjesnike iz Hrvatske u Torontu i financirao publikacije mnogih knjiga. Teško je i navesti sve njegove brojne osobne donacije, pomoć za transformacijske inicijative i druge doprinose i aktivnosti.
The Ethnic Press i Vijeće za medije Kanade proglasilo je 1992. Antona Kikaša Čovjekom godine. Dobitnik je Dijamantne jubilarne medalje kraljice Elizabete II. i Konfederalne komemorativne medalje generalnoga guvernera Kanade za svoj doprinos Kanadi i zajednici. Godine 2018. dobio je prestižnu Nagradu za ostavštinu od Transformation Institutea za liderstvo i inovacije u Torontu i ujedno je imenovan u Savjetodavno vijeće Instituta. Kikaš je uključen i opisan u knjizi nasljeđa “150 izvanrednih Kanađana” za svoja profesionalna dostignuća i životno djelo velikodušnosti.
- Anton je cijenjeni lider globalne reputacije. On je ponos Kanade i Hrvatske - kaže dr. Tony Ruprecht, bivši ministar za državljanstvo i multikulturalizam u Ontariju. Član je Udruge pisaca Herceg Bosne, kao i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Mostar, BiH. Uvaženi je pjesnik i tekstopisac, a njegove pjesme izvođene su na međunarodnoj razini, uključujući i one u koncertnim dvoranama poput Roy Thomson Halla u Torontu. Senat Sveučilišta Hercegovina dodijelilo mu je počasni doktorat. Na međunarodnoj inženjerskoj sceni, istodobno pružajući usluge razvoja novih naselja u Kanadi, Kikaš je imao projekte u Maroku 1980., Trinidadu 1982. i u Saudijskoj Arabiji 1984. godine. Projektirao je glavnu cestu koja vodi do svete džamije u Meki. Također je od 1982. do 1986. promovirao nogometne utakmice u Torontu i Los Angelesu. Godine 1984. organizirao je posljednju utakmicu poznatog nogometnog kluba New York Cosmos u Los Angelesu, a na utakmicu je doveo legendarnog brazilskog igrača Pelea. Godine 1986. večerao je s argentinskom nogometnom superzvijezdom Diegom Maradonom tijekom UNICEF-ove dobrotvorne svjetske All-Star utakmice. U 80-ima Kikaš je postao predsjednik više udruga, kao što su Društvo hrvatskih gospodarstvenika i profesionalaca Kanade i Hrvatsko-kanadske zaklade Home Foundation te nogometnog kluba Toronto Croatia. Također je predsjednik Zaklade za hrvatske studije koja je osnovala Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu of Waterloou 1989. godine. Organizirao je i prikupio milijun dolara u dvije večeri za Katedru, što je u današnjoj valuti ekvivalent oko 2,5 milijuna dolara. Zaklada, također, podržava i promovira studijske programe, nakladništvo knjiga i produkciju filmova.
Kikaš je 2013. osnovao Cromark Mediju Inc. i postao urednik i producent hrvatskog tjednog programa Croatica TV na OMNI televiziji za hrvatsku zajednicu u Kanadi. Producent je mnogih dokumentarnih filmova, uključujući i povijesni film 2019. “Hrvatske sportske legende - 120 godina sporta u Hrvatskoj”, koji obuhvaća sve OI i svjetska prvenstva od 1900., kada je prvi Hrvat na drugim Olimpijskim igrama u Parizu osvojio medalju.
U svibnju 1991. osnovao je prvi Kiwanis Club u Hrvatskoj dovodeći tako doprinos poznate globalne humanitarne organizacije iz Amerike u svoju domovinu. Samo tri mjeseca poslije njegovo domoljublje postavit će ga u središte globalne pozornosti.
Nesebične aktivnosti Antona Kikaša su beskrajne i apsolutno povijesnih razmjera. Godine 1991. počeo je agresorski rat protiv Hrvatske koji je vodila Jugoslavenska armija i druge snage koje su ubijale nevine ljude, uništavale sakralne objekte i činile druga zvjerstva, uključujući i pokušaj otimanja dijela hrvatskoga teritorija, koji joj pripada od stoljeća sedmog! S opravdanim ogorčenjem i financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta Anton je krenuo u misiju aranžmana kupnje i dostave oružja svojoj zemlji kao dar Ministarstvu unutarnjih poslova i hrvatskoj specijalnoj postrojbi, Zboru narodne garde. Dana 31. kolovoza 1991. dva jugoslavenska borbena zrakoplova MiG 21 presrela su čarter-zrakoplov Uganda Airlines Boeing 707 s 19 tona oružja s Antonom Kikašom i šest članova posade u avionu. Profesionalni britanski trgovac oružjem organizirao je cijelokupnu pošiljku. Kikaš je bio zaokupljen dostavom oružja jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od agresije. Nažalost, zrakoplov je bio prisiljen sletjeti u Zagreb, gdje ga je zarobila Jugoslavenska armija.
Zatočen pa pušten: Opet bih to učinio!
Nakon tri mjeseca zatočeništva u ćeliji vojnoga zatvora, gdje je sa slomljenim rebrima, gležnjem, umalo i umro, Kikaš je pušten na slobodu u razmjeni za vodećeg jugoslavenskog generala kojega su specijalci Zbora narodne garde uhitili, što najbolje svjedoči o postavljenoj vrijednosti na njegov život. Ovaj nemio incident zabilježile su ugledne novine, Chicago Tribune, Maclean’s Magazine i mnogi drugi međunarodni mediji i tako potvrdili njegovu hrabru i domoljubnu vjerodostojnost kao nacionalnog junaka u Hrvatskoj.
Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li to ponovno učinio, Kikaš je rekao: “Ako bi napad bio od vanjskog agresora, ponovno bih to učinio za Kanadu, kao što sam to učinio za moju domovinu Hrvatsku“. Dobitnik je Srebrne plakete Hrvatskoga generalskog zbora kao i Zlatne medalje Karlovačke građanske garde. - Anton je renesansni čovjek. Pun je pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu vrhunac je njegove iznimne ostavštine - kazao je biskup Juraj Jezerinac.
Dok se svijet divi utjecaju dr. Antona Kikaša u kanadskoj i hrvatskoj povijesti, njegova odana i lijepa supruga Marija poznaje ga kao izvanrednog supruga, a njegovi sinovi Robert i Marko vole ga jer je sjajan i brižan otac. Njegovi prijatelji poštuju ga kao uvaženoga gospodina i iskrenog prijatelja, koji uvijek daje, a nikada ništa ne traži za sebe. Čovjek koji teško kaže “ne“ bilo čemu dobrom što može učiniti i koji je uvijek spreman pružiti nadstandardnu pomoć, što objašnjava njegovu posvećenost mentorstvu budućih generacija ‘reformatora’, koji će nesumnjivo učiniti svijet humanijim, a zauzvrat dalje nastaviti njegovo nasljeđe”.
Otvori KEKS Pay
