Da se ljubav prema životnom pozivu koji oblikuje čovjeka, njegove vrijednosne stavove i poglede na svijet, kao i upornost u svladavanju najvećih izazova na putu prema znanstvenoj izvrsnosti itekako isplate, dokaz su rezultati koje ostvaruje dr. vet. med. Emra Hamidović, master herpetologije, jedna od najistaknutijih znanstvenica iz Bosne i Hercegovine u znanstvenoj grani zoologije, konkretno herpetologije, koja se bavi životom gmazova i vodozemaca.
Njezin interes u znanstvenoj potrazi za tajnama ovih drevnih stvorenja posebno je usmjeren prema zmijama, fascinantnim bićima koja nas okružuju, koja imaju nezamjenjivu ulogu u ekosustavu, a ova potraga trenutačno ju je odvela izvan granice domovine, gdje stječe nova vrijedna znanja koja će, kako sama kaže, jednoga dana vratiti kroz edukaciju i projekte od značaja za širu društvenu zajednicu. Naravno, značajan dio vremena i energije doktorica Hamidović ulaže u rušenje predrasuda o zmijama, ističući važnost obrazovanja i upoznavanja s ovim stvorenjima, kao i adekvatnog pristupa prilikom posjeta nekom od prirodnih staništa.
Upravo je proljeće vrijeme kad se naš ekosustav budi, dok istodobno veći broj građana odlučuje slobodno vrijeme provesti u prirodi. Takve situacije od nas traže prave informacije o načinu ponašanja prilikom potencijalnog susreta sa zmijama, naravno, uvijek s pozicije uvažavanja i izražene svijesti o tomu da dijelimo isti planet sa svim svojim bogatstvima i posebnostima - jedini koji imamo.
Dolazak toplijeg vremena mami brojne građane na izlete u prirodu, što pak sa sobom otvara i pitanja koja se vežu uz značaj poznavanja životinjskog svijeta koji se budi. Što biste preporučili izletnicima u kontekstu potencijalnih susreta sa zmijama?
- Dolaskom toplijeg vremena svi rado tražimo predah u prirodi, ali važno je imati na umu da se tada budi i životinjski svijet koji je tijekom zime mirovao. Već smo upoznati s tim da dolaskom proljeća dolazi i do izlaska gmazova iz brumacije, pa su susreti s njima u ovom razdoblju sasvim očekivani. Češći boravak u prirodi automatski znači i veću vjerojatnost da se susretnemo sa životinjama koje kod mnogih izazivaju nelagodu, poput zmija ili beznogih guštera. Upravo zato je važno unaprijed se informirati o vrstama koje nastanjuju određeno područje kako bismo znali razlikovati opasne od bezopasnih. Znanje i prepoznavanje u ovakvim situacijama igraju ključnu ulogu i često su najbolja zaštita.
Kako se ponašati prilikom susreta sa zmijama te koliko je važno ostati smiren u takvim situacijama?
- Ako do susreta ipak dođe, najvažnije je ostati smiren i ne poduzimati nikakve nagle ili agresivne poteze. Svako uznemiravanje, pokušaj hvatanja ili približavanja može uplašiti životinju, a to gotovo uvijek povećava rizik od obrambene reakcije poput napada ili ugriza. U većini slučajeva zmije nemaju interes napasti čovjeka i povući će se same ako im damo dovoljno prostora.
Kulturološki i sociološki gledano, strah od zmija nešto je što je nepravedno ukorijenjeno u našem društvu. Kako mijenjati svijet ljudi i upućivati na značaj poznavanja njihovih staništa, navika, prirodnih ciklusa...?
Strah od zmija nije urođen, već se stječe kroz vrijeme, najčešće kroz priče koje slušamo, mitove koji se prenose generacijama, kao i kroz filmove i knjige u kojima su zmije gotovo uvijek prikazane kao prijetnja. Čak i u crtanim filmovima za djecu često imaju ulogu negativca, pa nije iznenađujuće što mnogi ljudi razviju nelagodu iako nikada nisu imali stvarni susret ni priliku o njima nešto naučiti. Zato je edukacija ključ za mijenjanje takvog pogleda. Kada se ljudi upoznaju s njihovim načinom života, staništima i prirodnim ciklusima, percepcija se značajno mijenja. Znanje donosi sigurnost i omogućava da se ove životinje promatraju realnije, ne kao prijetnja, već kao važan dio prirode. Zmije su fascinantna bića i imaju nezamjenjivu ulogu u ekosustavu, posebno u regulaciji brojnosti drugih vrsta. Kroz kontinuiranu edukaciju, razgovor i približavanje njihova stvarnog značaja ljudima moguće je postupno mijenjati ukorijenjene stavove i graditi zdraviji odnos prema prirodi.
Odnos prema prirodi općenito, neovisno o tomu govorimo li o životinjskom ili biljnom svijetu, morao bi biti na značajno većoj razini. U kojoj mjeri obrazovni sustavi, ali i društvo u cjelini, trebaju aktivno educirati građane u cilju podizanja svijesti o važnosti očuvanja okoliša i bioraznolikosti, ali i našeg suživota sa svijetom koji nas okružuje?
- Odnos prema prirodi oblikuje se od malih nogu, kroz ono što učimo, ali i kroz primjere koje svakodnevno vidimo oko sebe. Zato veliku ulogu imaju i obrazovni sustav i društvo u cjelini. Važno je da edukacija bude stvarna i bliska životu kako bi ljudi razumjeli da smo dio prirode i da o našem odnosu prema njoj ovisi i naša budućnost.
Kao doktorica veterinarske medicine do sada ste ostvarili značajne rezultate. Koliko sam upoznat, odlučili ste nastaviti proces obrazovanja. O čemu se radi te što su bili motivi koji su vodili toj odluci?
- Kao doktorica veterinarske medicine smatram da znanja nikada nije dovoljno, posebno kada je riječ o kompleksnoj i još uvijek nedovoljno proučenoj grani kao što je herpetologija. Upravo ta želja za dubljim razumijevanjem i usavršavanjem bila je glavni motiv da nastavim dalje obrazovanje. Uz to, želim proširiti svoje praktično i znanstveno iskustvo kako bih u budućnosti mogla još kvalitetnije raditi, ali i doprinijeti boljem razumijevanju i zaštiti ovih često zanemarenih životinja.
Namjeravate li nova znanja koja steknete jednog dana primijeniti u domovini?
- Znanja koja steknem želim vratiti u svoju domovinu i primijeniti ih u praksi, bilo kroz rad, edukaciju ili projekte koji doprinose zaštiti životinja i prirode. Smatram da je posebno važno ulagati u razvoj struke tamo gdje postoji prostor za napredak i podizanje svijesti.
Svako uznemiravanje, pokušaj hvatanja ili približavanja može uplašiti životinju, a to gotovo uvijek povećava rizik od obrambene reakcije poput napada ili ugriza
Strah od zmija nije urođen, već se stječe s vremenom, mitovima koji se prenose generacijama, kao i filmovima i knjigama u kojima su zmije gotovo uvijek prikazane kao prijetnja
Znanja koja steknem želim vratiti u svoju domovinu i primijeniti ih u praksi, bilo kroz rad, edukaciju ili projekte koji doprinose zaštiti životinja i prirode
Otvori KEKS Pay
