Sarajevska županija mogla bi platiti najveću cijenu političkih previranja, nestručne vladavine i nedomaćinskog poslovanja u proteklih nekoliko godina. Nekada ekonomski najstabilniji i po životnom standardu najbolji dio Federacije danas je pred potpunim financijskim kolapsom.
Iako ni u većini drugih županija situacija nije sjajna, frapantno zvuči neslužbeni podatak da je proračunski deficit u Sarajevskoj županiji sve bliži brojki od 200 milijuna maraka. Trenutno je, navodno, već na granici od 190 milijuna maraka s daljnjom tendencijom povećanja. Županijska Vlada za sada priznaje polovinu tog iznosa, ali stvarno stanje će biti teško prikrivati još dugo. To bi na svojoj koži prvi mogli osjetiti proračunski korisnici kojih je u ovoj županiji skoro 11 tisuća. Policajci, prosvjetni i radnici u tijelima uprave, mogli bi ostati bez dijela i cijelog mjesečnog dohotka. Posljedično, došlo bi do drastičnog pada privatne potrošnje, a time i do domino efekta na cijelu ekonomiju. Ne treba zaboraviti da je riječ o prostoru s oko pola milijuna ljudi.
Kolike su razmjere financijske dubioze u kojoj se nalazi Sarajevska županija pokazuje podatak da je deficit u ovom dijelu Federacije veći od cijelog godišnjeg proračuna Hercegovačko-neretvanske županije, a skoro tri puta veći od proračuna Zapadnohercegovačke županije. O stanju u Sarajevskoj županiji zorno svjedoče i najave povećanja komunalnih troškova. Poduzeća koja Sarajevo opskrbljuju vodom, plinom i toplotnom energijom su u županijskom vlasništvu i svi redom su u gubicima.
Primjerice, samo Toplane imaju dug od oko 80 milijuna maraka prema “Sarajevogasu”, zbog čega ova tvrtka, pak, nije u stanju platiti svoj dug “BH Gasu” koji iznosi oko 40 milijuna KM. Posljedica ovog lanca dugovanja je realna opasnost od isključenja grijanja tisućama kućanstava u Sarajevu koja ovise o radu Toplana.
Ovakvo stanje je u velikoj mjeri posljedica lošeg upravljanja javnim komunalnim poduzećima, ali i uopće vladanja u Sarajevskoj županiji.
Iako gomilaju dugove, komunalna poduzeća isplaćuju iznadprosječne plaće, a zapošljavanje po stranačkoj i rodbinskoj liniji uobičajena je pojava. Oni koji bi trebali kontrolirati i suzbijati ove pojave, dužnosnici u županijskoj vlasti, zaokupljeni su međusobnim svađama i trgovinom kako bi se održali na pozicijama. Javnim poduzećima i ministarskim resorima se upravlja iz stranačkih središnjica ili još gore, iz neformalnih interesnih skupina i rezultat toga je potpuni financijski kolaps županije.
