Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih izazova današnjice. Destruktivni utjecaji klimatskih promjena osjećaju se u svim dijelovima svijeta. Velika su prijetnja svijetu, ali svatko od nas može pomoći u borbi protiv njih i u izgradnji bolje budućnosti.
Utjecaj ljudi
Aktivnosti ljudi utječu na Zemljinu klimu jer uzrokuju ispuštanje golemih količina stakleničkih plinova koji se zadržavaju u Zemljinoj atmosferi s plinovima koji su u njoj prirodno prisutni.
Ti dodatni staklenički plinovi uglavnom nastaju izgaranjem fosilnih goriva radi proizvodnje energije, ali i drugim ljudskim aktivnostima kao što su sječa prašuma, poljoprivreda, uzgoj stoke i proizvodnja kemikalija. Ugljikov dioksid (CO2) staklenički je plin koji najčešće nastaje zbog ljudskog djelovanja. Ti dodatni plinovi pojačavaju "efekt staklenika" na atmosferu našeg planeta i tako uzrokuju brz porast temperature Zemlje, što dovodi do velikih promjena klime. Utjecaji klimatskih promjena već su vidljivi, a predviđa se značajan porast u učestalosti i/ili intenzitetu ekstremnih vremenskih događaja. Negativni utjecaji klimatskih promjena (poplave, oluje, povećana razina mora, dezertifikacija) predstavljaju rastući rizik za održivi razvoj svih zemalja. Stoga je upravljanje rizicima važan proces radi sprječavanja i minimiziranja gubitaka ili nastale štete. Upravljanje rizikom pristup je kojim se nastoji predvidjeti, izbjeći, spriječiti rizike i umanjiti preostale utjecaje od ekstremnih vremenskih događaja. Stoga je cilj ovog koncepta promicanje održivog razvoja maksimiziranjem pozitivnih utjecaja i minimiziranjem negativnih utjecaja u svim sektorima i područjima na koje klima može utjecati. Smanjenje emisija stakleničkih plinova najvažnije je za upravljanje klimatskim promjenama. Prema tome, važan korak za upravljanje rizikom predstavlja zadržavanje globalnog zagrijavanja ispod 2 stupnja, kako je dogovoreno u Pariškom sporazumu.
Upravljanjem rizikom nastoje se smanjiti negativne posljedice klimatskih promjena obuhvaćajući sve aspekte rizika, to je multidisciplinarna aktivnost koja zahtijeva cjelovito razmatranje problema okoliša i socioekonomskih problema. Globalno zatopljenje ili globalno zagrijavanje je postupno zagrijavanje Zemljine površine i najnižih slojeva atmosfere prouzročeno efektom staklenika, što dovodi i do globalnih promjena klime. Klima se mijenjala i u Zemljinoj prošlosti, no smatra se da sadašnje globalno zagrijavanje nastaje zbog povećanih emisija stakleničkih plinova. Na osnovi mišljenja velikog broja znanstvenika sadržanih u izvješću Međuvladina panela o promjenama klime objavljenog 2000. i 2001., temeljenoga na klimatskim modelima kao i na podrobnoj analizi temperaturnih prilika te promjena ledenog omotača na Zemlji, koja pokazuje neupitno zatopljenje posljednjih stotinu godina – smatra se da bi do 2100. temperatura zraka bila viša čak za 1,5 do 5,8 °C, ovisno o stupnju povećanja stakleničkih plinova. To bi dovelo do velikih i za neke dijelove čovječanstva katastrofalnih posljedica: zbog topljenja ledenjaka i snježnoga pokrivača došlo bi do podizanja razine mora, koje bi preplavilo mnoga obalna naselja, posebno otočkih država, povećanog broja vremenskih nepogoda u mnogim dijelovima svijeta (ciklona, uragana, poplava), premještanja tropskih uvjeta prema sjeveru i do pojave sušnih razdoblja na području Sredozemlja, a sjevernije od njega do znatnog povećanja količine oborina.
Valja upozoriti i na negativne učinke visokih temperatura na zdravlje ljudi, kao što su širenje nekih infektivnih bolesti koje se pojavljuju samo u toplim područjima (malarija, žuta groznica, encefalitis), premještanje mnogih biljnih i životinjskih vrsta prema sjeveru, pa i nestanak cijelih takvih životnih zajednica. Jedinstveno je mišljenje da se takav očekivani razvoj može usporiti i promijeniti samo drastičnim smanjenjem emisije stakleničkih plinova, prije svega ugljikova dioksida i dušikovih spojeva.
Zagrijavanje Zemljine površine
Posljednjih stotinu godina došlo je do najvećeg zagrijavanja Zemljine površine u posljednjih 1300 godina. Tako je između 1906. i 2006. godine prosječna temperatura porasla za 0,6 - 0,9 °C, a brzina porasta temperature gotovo se udvostručila u posljednjih 50 godina. Zbog otapanja leda razina mora polako raste. U 20. stoljeću razina mora povisila se za 17 centimetara. Površina ledenjaka (glečera) diljem svijeta se smanjuje, baš kao i površina arktičkog ledenog pokrova (za 2,7% godišnje od 1978. godine). Od kada je "malo ledeno doba" završilo, u 18. stoljeću, temperatura na Zemlji neprestano raste i upravo taj trend porasta temperature postao je poznat kao "globalno zatopljenje". Današnja generacija posljednja je koja može spriječiti globalno zatopljenje, ali i prva koja će osjetiti posljedice. Glavni cilj Pariškog sporazuma iz 2015. jest smanjenje emisije stakleničkih plinova, posljedice korištenja fosilnih goriva (treset, ugljen, nafta, zemni plin) te ograničiti rast globalne temperature na razinu između 1,5 i 2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsku razinu. Prijetnja premašivanja praga globalnog zagrijavanja od 1,5 Celzijevih stupnjeva do 2029. godine jasan je poziv čovječanstvu da ubrza svoje napore prema neto nultim emisijama ugljika kako bi se spriječio takav crni klimatski scenarij. U utrci s vremenom za suzbijanje globalnog zatopljenja stručnjaci upozoravaju da svijet mora drastično smanjiti emisije kako bi imao barem 50:50 izgleda da ograniči porast temperature na 1,5 Celzijevih stupnjeva. Posljednja procjena postavlja ukupnu gornju granicu emisija ugljičnog dioksida na oko 220 gigatona (GtCO2), no trenutačne godišnje emisije iznose otprilike 40 gigatona i u stalnom su porastu. Takva putanja sugerira da bismo mogli premašiti navedenu granicu emisija CO2 do 2029. godine ili čak i prije, zbog čega je nužno postići globalne neto nulte emisije do 2034. godine, umjesto prethodno ciljane 2050. godine.
Predviđa se značajan porast u učestalosti i/ili intenzitetu ekstremnih vremenskih događaja. Negativni utjecaji klimatskih promjena (poplave, oluje, povećana razina mora, dezertifikacija) predstavljaju rastući rizik za održivi razvoj svih zemalja
Zbog otapanja leda razina mora polako raste. U 20. stoljeću razina mora povisila se za 17 centimetara. Površina ledenjaka (glečera) diljem svijeta se smanjuje, baš kao i površina arktičkog ledenog pokrova (za 2,7% godišnje od 1978.)
- Planet smo već zagrijali za više od 1 Celzijev stupanj u odnosu na razinu temperatura prije industrijskog doba, stanje je već postalo alarmantno
