Danas je Cvjetnica, odnosno početak Velikog tjedna u kojem se pripremamo za najveći kršćanski blagdan - Uskrs. Cvjetnica se uvijek slavi u nedjelju prije Uskrsa, tj. zadnju, šestu korizmenu nedjelju, a ovo je šest stvari koje bi svaki vjernik trebao znati o ovom posebnom danu.
Naziv ‘Cvjetnica’: Nedjelja kojom započinje Veliki tjedan službeno se naziva Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj čime se povezuju Kristova kraljevska pobjeda i navještaj Muke, piše bitno.net. Ovaj se naziv prvi put pojavljuje u 8. stoljeću, kada je objedinjena istočna i zapadna tradicija. Istočna, jeruzalemska tradicija već je u 4. stoljeću ovoj nedjelji dala naziv Nedjelja palmi, naglasivši tako Kristovo mesijansko poslanje i njegov ulazak u Jeruzalem, dok je drevna rimska tradicija ovu nedjelju nazivala Nedjeljom Muke Gospodinove stavivši u središte Kristovu muku na križu.
Hrvatski naziv Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica odnose se na procesije s blagoslovljenim grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj).
Povijest: Prvi opis liturgije Cvjetnice u Jeruzalemu nalazimo u 4. st. kod hodočasnice Egerije koja opisuje kako se te nedjelje u Jeruzalemu, nakon jutarnje euharistije, oko 13 sati sav puk s biskupom ponovno sabrao na Maslinskom brdu kod bazilike zvane Eleona. Nakon himni i antifona te službe riječi vjernici bi otišli do bazilike Uzašašća na istome brdu. Oko 17 sati pročitao bi se evanđeoski odlomak o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, nakon čega bi svi u procesiji krenuli u prema bazilici Uskrsnuća pjevajući Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje i noseći grane palmi ili maslina. Nakon službe svjetla u Bazilici, biskup bi otpustio narod. Ovaj običaj došao je na Zapad u 8. stoljeću.
Pjesme u ophodu: Poklici Židovska su djeca, Hosana Davidovu Sinu, Slava, čast i hvala ti, dio su stoljetne tradicije liturgije Cvjetnice i nose snažno mesijansko značenje. Poklik hosana (Gospodine, spasi nas), preuzet je iz Ps 118, 25-26 (Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje), a uz zaziv Maranatha (Dođi, Gospodine) u slavlju euharistije prisutan je od 1. stoljeća. Poklik je ušao i u liturgiju Cvjetnice ukazujući na sliku poniznog Krista koji se potpuno predaje Božjem naumu spasenja.
Misna čitanja: Na Cvjetnu nedjelju čitaju se sljedeća čitanja: Iz 50, 4-7 (Treća pjesma o sluzi Gospodnjem); Ps 22 (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?); Fil 2, 6-11 (Kristološki himan); Muka Gospodina našega Isusa Krista. Prije posljednje liturgijske reforme na Cvjetnicu se uvijek čitala Muka po Mateju, dok se danas čitaju izvješća o Kristovoj muci iz Evanđelja po Mateju, Marku ili Luki, ovisno o godini.
Liturgijske napomene: Direktorij za pučku pobožnost kaže: Potrebno je da vjernici budu poučeni o značenju slavlja, da bi bio shvaćen njegov smisao… Bit će prikladno naglasiti da ono što je uistinu važno jest sudjelovanje u procesiji, a ne tek nabavljanje palme ili maslinove grančice; da se one ne čuvaju poput hamajlije ili samo radi terapeutskih ili apotropejskih ciljeva, tj. kako bi se udaljili zli dusi i zaštitile kuće i polja… što bi mogao biti jedan oblik praznovjerja. Palmina ili maslinova grančica trebaju se čuvati poglavito kao svjedočanstvo vjere u Krista, mesijanskog kralja i u njegovu vazmenu pobjedu. (br. 139)
Poslijesaborska liturgijska obnova donijela je odredbu da na Cvjetnicu u kršćanskoj zajednici bude samo jedna procesija i to prije slavlja euharistije na kojoj se okuplja najveći broj vjernika. Na čelu procesije nosi se križ urešen grančicama, a svećenici i liturgijski služitelji noseći grane palmi idu ispred puka.
Smisao i poruka Cvjetnice: Evo što je rekao papa Benedikt XVI.: Neka dva osjećaja budu prisutna ovih dana: hvala, kao što su učinili oni koji su dočekali Isusa u Jeruzalemu sa svojim hosana; i zahvalnost, jer u ovom Velikom tjednu Gospodin Isus će obnoviti najveći dar koji se može zamisliti: darovat će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. Ali, na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način, darivanjem nas samih, našeg vremena, molitve, našeg biti u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas.
Tko je za nas Isus iz Nazareta? Koju zamisao o Mesiji imamo, koju zamisao o Bogu imamo? To je suštinsko pitanje, koje ne možemo izbjeći, tim više što smo upravo ovog tjedna pozvani slijediti našeg Kralja koji izabire križ kao prijestolje; pozvani smo slijediti Mesiju koji nam ne jamči olaku zemaljsku radost, već radost u nebu, blaženstvo Boga. Moramo se upitati: koja su naša istinska očekivanja? Koje su naše najdublje želje s kojima smo danas ovdje došli slaviti Cvjetnu nedjelju i započeti Veliki tjedan? (Iz propovijedi pape Benedikta XVI. na Cvjetnicu 2012. godine).
