Petnaesti broj Universitas Mostariensisa podudara se s pozivom Sveučilištu u Mostaru za sudjelovanje na World Academic Summitu, koji se održava u Torontu (Kanada), završetkom četverogodišnjega mandata trenutačne uprave Sveučilišta, ali i izborom rektora na novi četverogodišnji mandat te programom nazvanim “Vizija europskog sveučilišta”… Obilježava ga natječaj za upis novih studenata na Sveučilište u Mostaru, ali i prezentacija naše Tvornice učenje i mogućnosti povezivanja s lokalnom zajednicom i gospodarstvom. Ovaj broj naših sveučilišnih novina, koje izdajemo u partnerstvu s Večernjim listom u BiH, dominantno je posvećen informacijama koje pokazuju i potvrđuju konvergenciju teorije i prakse na Sveučilištu. Tu, prije svega, mislimo na naše kapacitete za praktičnu nastavu. Predstavljamo laboratorije, istraživačke centre, radionice, tvornice, medijske i druge kapacitete. Radimo to kako bismo svima onima koji sutra dolaze na Sveučilište u Mostaru pokazali i potvrdili da poziv i uvrštavanje Sveučilišta u Mostaru na svjetske agende nisu slučajni, nego su plod napornog rada naših fakulteta, njihova vodstva i svih nastavnika koji su opredijeljeni za učenje, stjecanje znanja i vještina, istraživanje i prenošenje tog znanja i iskustva na naše nadarene studente. Ovaj samo mali presjek upućuje ne samo na ono što smo postigli i gdje smo danas nego još i više na izazove koji su pred nama. A ti izazovi tiču se promjenjivog globalnoga i lokalnog okruženja, stalnih i novih kriza te nepredvidljivih procesa unutar zemlje i okruženja. A na te promjene i izazove ne može se odgovoriti čarobnim štapićem. Nema ga nitko. Ali može se biti snažno angažiran, i osobno i institucionalno. Može, ili bolje reći, mora se biti spreman brzo odgovarati na promjenu, donositi najbolje odluke u optimalnom trenutku kako bi se zaštitila ne samo institucija nego i generirao razvoj. Tim pristupom dolazimo do svih nas ponaosob na Sveučilištu u Mostaru. Uprava mora biti najbolja u ovom i budućem izazovnom vremenu, fakulteti moraju odgovarati standardima i promjenama slijedeći viziju razvoja, profesori moraju biti dodatno angažirani u projektima, istraživanjima, pisanjima radova i knjiga, a razumije se, i moderni te najbolji u nastavi prenoseći europsko i svjetsko konkretno znanje. Jedna misao kaže da “ne morate ostarjeti da biste zastarjeli”. Zastoj ili zastarjelost ovdje i sada ne znače ostarjeti, nego propasti. To zasigurno nećemo. Stoga je logičan apel da budemo najbolji, moderni, konkurentni i dio europskog standarda u visokom obrazovanju.
Na kraju, ovaj uvodnik završit ću jednom pričom koju mi je poslao profesor fra Iko Skoko: “Na kraju školske godine profesori su dali po balon svakom studentu, koji su ih morali napuhati, napisati svoje ime i baciti ih u hodnik. Profesori su pomiješali sve balone. Studenti su dobili pet minuta kako bi pronašli vlastiti balon. Unatoč napornom traženju, nitko nije pronašao svoj balon, samo je nastala gužva, buka, a i svi su smetali jedni drugima. Tada su profesori zaustavili studente i rekli im da uzmu prvi balon koji pronađu i predaju ga osobi čije je ime na njemu napisano. U roku od pet minuta svatko je imao svoj balon. Profesori su studentima rekli: - Ovi baloni su poput sreće. Nikada je nećemo naći ako sebično tražimo samo svoju, ali ako nam je stalo do tuđe sreće…, pronaći ćemo i svoju”.•
