Udruga umirovljenika "Neretva" predblagdansko vrijeme obilježila je brojnim aktivnostima, koje su protekle u veselom i darežljivom ozračju. Naime, Udruga je 130 svojih članova darivala bon-paketima, a već tradicionalno predstavnici udruge posjete nekoga od najstarijih ili nepokretnih članova. Ovog Božića odlučili su se posjetiti Vidu Pavić, jednu od najstarijih članica ove udruge, koja je uz to i slabo pokretna i gotovo slijepa.
Stojan Livaja, predsjednik Upravnoga vijeća udruge, baku Vidu darivao je simboličnim novčanim darom u iznosu od 50 KM. Vida posljednjih 15 godina nije izišla iz stana, a jedva dođe i do toaleta pa je posebno obraduje kada je netko posjeti. Tako je bilo i u ponedjeljak kada su joj u posjet stigli članovi udruge s reporterima Večernjeg lista. Baka Vida rođena je u Čitluku 2. svibnja 1926. godine gdje su joj se roditelj, koji su živjeli u Mostaru, zatekli u posjetu rodbini. Vida je svoje djetinjstvo provela na mostarskom Bulevaru, gdje se i udala 1946. godine za Antu Pavića, a 1948. god. se zaposlila u Domu zdravlja kao medicinska sestra.
Radila je baka Vida i u mostarskoj bolnici i plućnom dispanzeru. Preživjela je dva rata, a posljednji je za nju bio posebno tragičan. Nakon strahota koje je baka Vida preživjela u ratu, pogibje sina i dva mjeseca provedena u bunkeru s mužem, koji je doživio udar, 1997. godine ostala je udovica. Vida je imala dva sina, od kojih je mlađi poginuo u ratu, dok stariji sin živi u Splitu i financijski se skrbi o njoj. Obzirom da je baka slabo pokretna i gotovo slijepa, bez tuđe pomoći i njege te brojnih lijekova ne bi mogla živjeti, a mirovina koju prima nedostatna je za njezine potrebe. Stoga je njezin sin angažirao njegovateljicu Halimu koja se već 10 godina skrbi o njoj. O
na kaže da je baku jako zavoljela i da su izgradile odnos kao majka i kći te da joj za nju ništa nije teško učiniti. Kako kaže, Vidin stan za vjerske blagdane posjete brojni Mostarci svih vjera i nacija i svakog Božića i Uskrsa primi na stotine poziva s prostora cijele bivše Jugoslavije, koji je cijene te je nisu zaboravili sve ove godine.
"Mladima poručujem da vode brigu o sebi, to je najbitnije, mladi sada znaju bolje živjeti, nego što smo mi. Nije bilo električnog štednjaka, rublje se ručno pralo. Život je sasvim drukčiji sada nego što je prije bio", ističe baka Vida i dodaje kako bi željela da ima često posjete, jer joj je Božić svaki put kada netko dođe. Posebno se rado sjeti književnika Predraga Matvejevića i akademika Jakova Pehara koji su joj dosta pomogli u ratu, a kako kaže, zahvalna je dr. Ružiću koji kad joj zatreba liječnik, uvijek dođe u kućni posjet.
