- Nezamislivo je da je kršćanin bez nade, koliko god se njegovi uvjeti života mogu činiti kao, na ljudskoj razini, istinska i prava kalvarija, rekao je u intervju za Večernji list povodom Božića papinski izaslanik, nadbiskup Luigi Pezzuto. Nuncij se posebno osvrnuo na obitelj ističući da se radi o 'povlaštenom' okruženju u kojem se živi i raste u kršćanskoj vjeri, ali i da je ta zajednica ključna i za društvo.
Ove godine, mali Bog, Božić dolazi za katolike probuditi vjeru i nadu, ohrabriti ih i ojačati. Koliko je važna ta poruka ljubavi u svijetu u kojem živimo?
- Bit kršćanske poruke je upravo ljubav, a to vrijedi također i za naš život i svjedočanstvo danas, u svijetu u kojem živimo. Dakle, ne samo na Božić, već tijekom cijele godine kršćani su pozvani živjeti i svjedočiti ovu vrjednotu ljubavi, u pažnji prema drugima, posebice prema najsiromašnijima i najpotrebitijima. Naravno, za živjeti tu vrjednotu, osobito tijekom božićnih blagdana, potrebno je puno trezvenosti u svemu, trebalo bi izbjegavati nepotrebno rasipanje novca, hrane i suvišnih darova, koji su ponekad proturječni zdravom odgoju najmanjih, mladih i čak odraslih. Trebalo bi imati na umu, zatim, da Božić nije folklor, oživljavanje tradicija koje, ponekad, dovode osobe ili zajednice da se zatvore u sebe. Božić je događaj otvaranja Boga čovječanstvu. Stoga, kako može kršćanska zajednica, koja se temelji na događaju otvaranja Boga čovječanstvu, zatvoriti se u svoje vlastite tradicije, folklore, a trebala bi vikati i svjedočiti svijetu, s jakim zamahom misionarske otvorenosti, izvorni i sastavni događaj svog postojanja? Ako smo nazočni danas kao Crkva, pozvani smo ostvariti se osobno i zajednički u otvorenosti. To je autentičnost vjere i nade koju nam priopćava Božić, ohrabrujući nas i potičući da budemo navjestitelji i svjedoci, pred svima, onoga u što vjerujemo, dajući tako razlog svoje vjere.
Koliko je važna obitelj u smislu prakticiranja kršćanskog života, zašto su tako oštri pritisci na nju?
- Tijekom božićnih blagdana, prva nedjelja nakon Božića, koja ove godine pada 27. prosinca, posvećena je upravo Svetoj Obitelji. A to je vrlo drevna činjenica u Crkvi, koja nam odmah daje shvatiti važnost koju je Crkva dala i nastavlja davati obitelji koja je temeljna jedinica društva i povlašteno okruženje u kojem se živi i raste kršćanska vjera. Odatle potreba za autentičnim i jakim pastoralom obitelji u cilju promicanja vlastitih vrijednosti kršćanske obitelji.
Na taj način posvećuje im se pozornost i susreće se s problemima obitelji u poteškoćama koje ne bi bile diskriminirane, nego prihvaćene i pastoralno vođene prema rješenje svojih problema, omogućujući im, na taj način, da u potpunosti sudjeluju u crkvenom životu. Treba imati na umu, međutim, da obitelj nije važna samo za Crkvu, već i za državu i civilno društvo. Dakle, ne samo crkvene snage, nego i sve društvene energije trebale bi usmjeriti, na poseban način, svoju pozornost na obitelj.
Veliki broj mladih ljudi napušta BiH opterećen nezaposlenošću i nesigurnom budućnošću. Kako transformirati taj proces, politiku, Crkvu i cijelu društvenu zajednicu, mogu li učiniti više?
- Ovo pitanje poznato je unutar Crkve i izvan nje. Sjećam se, s druge strane, da sam o tome govorio u prethodnim intervjuima. Kao i uvijek, rečeno je kako bi se za rješenje pitanja trebale zauzeti, na prvom mjestu, državne institucije. Crkva po svojoj naravi nije u stanju riješiti ga na globalnoj razini. Međutim, mišljenja sam kako također mjesna Crkva može pridonijeti u olakšavanju tereta fenomena u pitanju. Postoji, doista, pastoralno polje nazvano "društveno" (socijalni pastoral). Što je socijalni pastoral? Jednostavno rečeno, radilo bi se, prije svega, o tome kako izgraditi kod mladih, ali također i kod odraslih, društvenu svijest koja vodi i duboko veže osobu i zajednicu za područje na kojem su rođeni. Drugo, dajući upravo prednost socijalnom pastoralu, Crkva bi mogla ponuditi neki konkretni znak, primjerice, stvaranjem poljoprivrednih zadruga ili u drugim područjima ljudskog djelovanja, tako što bi doprinijela korištenju neke nove radne snage. Jasno, s obzirom na veličinu problema, bilo bi potrebno dati prioritet socijalnom pastoralu.
Nedavno su biskupi u BiH ponovno usredotočili pozornost na Daytonski sporazum koji je doveo do podjele, nasilja i progona, te učinio veliku nepravdu Hrvatima katolicima. Kako promijeniti situaciju i kakvog smisla ima nakon dvadeset godina očaja govoriti o nadi u BiH?
- Nada je temeljni stup kršćanske poruke, zajedno s vjerom i ljubavlju, nazvane, između ostalog, "temeljne vrline" od kršćanskog života. Nezamislivo je da je kršćanin bez nade, koliko god se njegovi uvjeti života mogu činiti kao, na ljudskoj razini, istinska i prava kalvarija.S druge strane, samo nada i pogled u budućnost mogu jamčiti snagu za ići naprijed i, iznad svega, kreativnost za osmisliti pravne instrumente koji promiču socijalnu, stvarnu i realnu jednakost svih građana, neovisno o različitosti i s poštovanjem prema njoj.
Što to znači za Katoličku crkvu, a osobito za njezine vjernike Godina milosrđa. I ova je godina nazvana izvanredna?
- Hvala vam na ovome pitanju koje mi daje priliku naglasiti važnost inicijative sveopće Crkve, koja se odnosi na određivanje izvanredne Jubilarne godine milosrđa koja je nazvana izvanrednom samo zato što pada u uobičajeni termin dvadeset i pet godina od zadnje Svete godine. Još je zanimljivija, međutim, činjenica da je nazvana "Godina milosrđa". Ovim nazivom Papa Franjo je želio istaknuti vlastitu i primarnu bit Boga koji je "milosrdan". Bog je u biti dobar, pomirljiv, otvoren je za oprost. Mi drugi, nakon što smo iskoristili pomirujuću Božju dobrotu, to jest nakon što nam je oprošteno od Boga i pomireni smo s Njim, postajemo vješti biti dobri i milosrdni sa svom svojom braćom i sestrama, neovisno o kulturi, jeziku, nacionalnosti i religiji, pokrećući motor oprosta.
Jasno je da u globaliziranom svijetu nasilja, ratova i terorizma, kao i drugih napetosti prouzročenih glađu siromaštva i prirodnih katastrofa, Godina milosrđa postaje najprikladnija vrjednota kako bi se napokon mogla dostići izgradnja izmirenog i mirnog čovječanstva.
