Nakon što su policijski službenici Službe ratnih zločina Ravnateljstva policije RH u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, po završetku kriminalističkih istraživanja nad trojicom državljana BiH zbog sumnje da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, podnijeli kaznenu prijavu protiv te trojice državljana BiH, nedostupnih hrvatskom pravosuđu, jedan od organizatora konvoja “Bijeli put”, Ante Damjanović, prisjetio se najtežeg trenutka zločina za koji se tereti osumnjičene - ubojstva vozača konvoja Ante Vlaića. Vozač Vlaić ubijen je po povratku konvoja u Hrvatsku na području Gornjeg Vakufa - Uskoplja.
Odgođena ofenziva
- Nakon zajedničkog veselja zbog pomoći, počeli smo razmišljati o povratku koji će, ispostavilo se, biti opasniji za sudionike konvoja i od dolaska. Upozorenja da ne smiju ostati dulje od dva dana stižu i od britanskog časnika koji kaže da je dolazak konvoja odgodio ofenzivu Armije BiH na položaje HVO-a, koja je počela na području cijele BiH. Opraštamo se s onima radi kojih smo došli. Na licu im se čita - vi odlazite, a mi ostajemo. Neki se pokušavaju ukrcati u konvoj i pobjeći s nama. Vojnici ih rastavljaju i sprječavaju u tom naumu. Opet suze, samo nisu više radosnice. Odlazimo tjeskobni i nesretni - sjeća se Damjanović tih tužnih trenutaka rastanka s onima kojima su u najteža ratna vremena vratili nadu. Prema njegovu svjedočenju, zlokobnu tišinu u povratku u Uskoplju prekinula je pucnjava na konvoj. Kamion u kojem se nalazio Damjanović uspio je prijeći Ljubavnu stijenu, u čijem se zaklonu nalazilo oklopno vozilo UN-a. Činjenicu da je na njih pucano i da su napadnuti, pukovnik Wiliamson, neugodan, bešćutan i bahat čovjek, kakvim ga opisuje Damjanović, jednostavno je ignorirao. - U tom se trenutku nazire kamiončić kojim upravlja, ispostavit će se, Ante Vlaić, sa suputnikom Japancem, za kojega nitko ne zna otkud se pojavio. Navodno je novinar. Vlaićev kamion vrluda s jedne strane ceste na drugu s bolno ječećom sirenom. Kamiončić staje. Sirena se i dalje čuje i nitko ne izlazi. HVO i Armija BiH topnički se žestoko prepucavaju. Molim Wiliamsona da me prebace do kamiona koji je od Ljubavne stijene udaljen nekih 400 m. Bojim se, kažem mu, da su ljudi mrtvi ili ranjeni. I dalje me ignorira. Shvaćam da moram sam do vozila. Tek kad su vidjeli da ću ići sam, na pola puta me sustižu i puštaju u oklopno vozilo. U Vlaićevu kamiončiću neprekidno se čuje sirena. Njegova glava naslonjena je na upravljač i pritišće je. On je očito mrtav. Ne pokazuje znakove života. Japanac sjedi skamenjen pokraj njega. Britanci pomažu iznijeti tijelo pokojnog Vlaića. A Japanac je ušao u vozilo. Wiliamson izdaje zapovijed da se zaustavi konvoj i vrati u UNPROFOR-ovu bazu u Uskoplju - ispričao nam je Damjanović.
U konvoju spasa sudjelovale 143 osobe
Jedan mrtav, više ranjenih sudionika te strah. Prema sjećanju sudionika, tragičan je to epilog napada Armije BiH na humanitarni konvoj “Bijeli put” prilikom povratka s odredišta iz Nove Bile, a za koji bi nalogodavci konačno mogli biti kažnjeni. Istražna tijela RH kaznenu prijavu podnijela su protiv trojice osumnjičenih. Tereti ih se da tijekom nemeđunarodnog oružanog sukoba postrojbi HVO-a i Armije BiH nisu poduzeli odgovarajuće mjere koje su im kao rukovodećim osobama Armije BiH na tom području bile na raspolaganju, a kojima se mogao osigurati miran i nesmetan prolazak humanitarnog konvoja “Bijeli put” za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, namijenjenog za dostavu humanitarne pomoći u mjesto Nova Bila. U projektu Bijelog puta sudjelovale su 143 osobe, humanitarci, liječnici, od kojih su mnogi željeli ostati, ali im to nije dopušteno, svećenici, novinari, saborski zastupnici, stranci, ali i mnoštvo običnih ljudi koji su ponudili sve što su imali, svoje živote i izvore zarade kojom su hranili obitelji. Ante Damjanović svjedočio je i ratnom zločinu nad sudionicima konvoja za koji se tereti pripadnike Armije BiH.
