Dokumenti Akcijski plan: Zajedničko regionalno tržište - Katalizator za dublju regionalnu ekonomsku integraciju i odskočna daska prema jedinstvenom tržištu EU-a, Protokol o otvorenom pristupu istraživačkoj infrastrukturi na zapadnom Balkanu, Deklaracija o zelenome dnevnome redu za zapadni Balkan glavne su teme summita “Zapadni Balkan” koji se u utorak treba održati u Sofiji, no, za razliku od drugih država zapadnoga Balkana koje ovim potpisom idu prema stvaranju regionalnog ekonomskog tržišta, koji neki zovu i “mini Schengen”, BiH neće imati stav o ovoj inicijativi, piše Večernji list BiH.
Istup bez ovlasti
Naime, da bi se dogodio bilo kakav pomak u tome smislu, svojevrsnu suglasnost za to moraju dati Vijeće ministara BiH i Predsjedništvo zemlje. A ove dvije institucije nisu dobile analizu kakve bi koristi, ali i posljedice izazvala ova unija koju neki, uz “mini Schengen”, nazivaju i “mini Jugoslavijom” u kojoj će dominantnu ulogu imati Srbija. Nejasno je kako je prije desetak dana na jednome od pripremnih sastanaka za summit u Sofiji Milorad Đurđević, inače predstojnik Ureda predsjedatelja Vijeća ministara Zorana Tegeltije, koji je predvodio Regionalni ured za suradnju (RCC), rekao kako Bosna i Hercegovina podržava inicijativu regionalnog ekonomskog povezivanja. Kako se navodi u zabilješci iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, Đurđević je rekao i kako je predloženi naziv za zajedničko regionalno tržište prihvatljiv za Bosnu i Hercegovinu te da smatra da je od velike važnosti što je BiH uvrštena u Zelenu agendu s obzirom na vrlo akutna pitanja zaštite okoliša. Obavijestio je kolege da će BiH komentare na “nacrt deklaracije, koja bi se trebala usvojiti na summitu, dostaviti ubrzo jer je koordinacija unutar BiH okončana”. No, sve što je, međutim, Đurđević rekao ima malo ili ništa temelja.
Čeka se dokument
Još je Predsjedništvo BiH prije dva mjeseca zadužilo Vijeće ministara da napravi temeljitu analizu/izvješće o predloženom stvaranju regionalnoga tržišta, a napose su prijeporne političke deklaracije za koje se ne zna hoće li ikada dobiti suglasnost triju strana. Posebice stoga što je Vijeće ministara zadužilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da, u suradnji s Uredom predsjedatelja Vijeća ministara BiH te resorima vanjskih poslova, prometa i veza, kao i sigurnosti, odnosno financija i riznice te Uprave za europske integracije Vijeća ministara BiH, pripremi informaciju/analizu i dostavi je Vijeću ministara BiH na usvajanje. Niti je analiza pripremljena niti sjednica o tome održana, tako da BiH nema stava o ovome povezivanju. Problem je, u biti, što taj cijeli proces regionalne ekonomske integracije u konačnici vodi k obliku integracije u kojem će dominirati Srbija s krajnjom neizvjesnošću kada će se i hoće li se uopće dogoditi integracija u Europsku uniju zemalja koje ulaze u ovaj sastav - Sjeverna Makedonija, Albanija, Kosovo, Srbija, Crna Gora i BiH. Kao i u slučaju prerastanja EU-a iz Zajednice čelika i ugljena, zamišljena integracija do 2024. godine posve bi izvjesno vodila carinskoj uniji koja kao oblik integriranja u teoriji i praksi, osim slobodne trgovine unutar integracije, podrazumijeva i uspostavljanje zajedničke vanjskotrgovinske politike prema ostalim zemljama, odnosno usklađivanje i izjednačavanje svih vanjskotrgovinskih instrumenata koji se primjenjuju u trgovini s trećim zemljama. Završni čin je “zajedničko tržište” koje se čak i ne skriva čime se, praktički, stvara zapadnobalkanska unija.•
