Pandemija je utjecala na brojne procese. Ono što nam se prije dvije godine činilo nezamislivim, danas je sasvim uobičajeno.
Govori se o tome kako se povećala prodaja aparata za kavu u pandemiji, pa mnogi ljubitelji jutarnje ili pak večernje kave više svoje vrijeme ne krate u omiljenim kafićima, već je prave kod kuće. I ono što je najzanimljivije, BiH nije izgubila previše tih navika, jer nije imala stroge mjere i stalne lockdowne poput nekih drugih država, ali ipak je osjetno u odnosu na ranije vrijeme.
Plan za ljeto
Konobar u Mostaru govori nam kako je manje gostiju, ali ništa drastično. - Najgore je ovako kad se poveća broj zaraženih, onda ljudi stave zdravlje među prioritete pa ih nema neko vrijeme. Međutim, i prije pandemije siječanj je bio prepun gripa i viroza, bez koronavirusa, i općenito je bilo manje gostiju. A onda treba znati i da su ljudi zasićeni prosincem. Još će se malo to osjetiti u veljači i onda slijedi ožujak, malo će se poboljšati financije i, iako temperature nisu kao prije u proljetnim mjesecima i zna biti hladnih naleta, to je već jedno drugo doba i kafići će se opet popuniti - priča nam. Nada se da se pandemiji bliži kraj. - Planirao sam na ljeto konobariti na Jadranu, međutim, ako budu ovako stroge mjere i ako se ne ukinu COVID-potvrde, nisam siguran da ću to i učiniti - priznaje. Manje se ide i u restorane. Iako za BiH nema konkretnih podataka, istraživanja za Europu govore da su se odlasci u restorane prepolovili. I tome pridonosi veći broj zaraženih, kao i briga za vlastito zdravlje. Proslave su i dalje osnovni motiv za odlazak u restorane, ali ni to nije u mjeri kao u ranijim vremenima. Sugovornik iz zapadne Hercegovine koji je dugi niz godina proveo u ovoj branši kaže da je pandemija pokazala koliko je malo potrebno da sve padne na koljena. - Koliko god posla kafići i restorani imali, mora se znati da je to novac koji brzo dolazi i brzo nestaje, da ti poslovi traže stalna ulaganja, troškove imate iz sata u sat. I onda kad je sve bilo zatvoreno skoro dva mjeseca, ljudi su smišljali kako da prežive, neki su tada stavili ključ u bravu, promijenili zanimanje, otišli u Njemačku, Irsku... - priča nam. Kaže da je BiH specifična sama po sebi i to je možda sreća u nesreći. - Da se pitalo onih koji donose mjere, vjerojatno bismo imali još neki lockdown, ali i narod je ovdje pokazao zube. Svjesni smo da je bilo žrtava i da bolest nije bezopasna, ali još bi gore bilo da smo sve zatvorili ponovno. Vladala bi glad. I ovako je pitanje što će biti jer cijene stalno idu gore, a zdravstvena kriza ne posustaje. Volio bih da griješim, ali bojim se još poslovnih slomova i odlazaka odavde. Ono što mi daje blagi optimizam je ta žilavost ovdašnjeg čovjeka, ne predaje se do kraja i tu je razlika između javnog i privatnog sektora. Čovjek u privatnom sektoru je nesiguran, propast mu prijeti sa svih strana, ali upravo je to ono što ga gura naprijed da pokuša ostvariti dobar rezultat - kaže.
Nema kapaciteta
Bosanskohercegovački analitičari daju savjete i ističu svoje prijedloge za prebroditi ovu krizu, međutim, iako zvuče i sugestivno i kvalitetno, uglavnom se ne usvoje od nositelja vlasti. Ekonomist i analitičar Zoran Pavlović ranije je govorio o tome kako pokrenuti novi ciklus potrošnje u ovom izazovnom vremenu, ljude ponovno motivirati da idu u restorane, trgovine, tržne centre... - Više stvari se istodobno dogodilo u svjetskim ekonomijama. Nakon blokada, zaključavanja i stagnacije, naglo je došlo da eksplozivnog rasta aktivnosti u mnogim gospodarskim oblastima diljem svijeta. Sve što je čekalo, sada se stavlja u proces realizacije, od investicija do gospodarskih aktivnosti. A mi smo naslonjeni na te procese. Problem za nas je što nemamo ozbiljnije i veće kapacitete. Izvoz nam raste zbog toga što ovdje nemamo kome prodati robu na malom domaćem tržištu. Doznake iz inozemstva jesu dale snagu našoj potrošnji. Dijaspora je nakon godinu-dvije došla i sada zna gdje će potrošiti novac, od popravka auta pa nadalje. No, to je trenutačni bljesak, a ne plod rada sustava. Gospodarstvo nam i dalje nije u dobrom stanju. Značajniji preokret će se dogoditi kada izdvajanja za plaće budu oko 50 posto, a ne 63 posto kao što su sada. To će značiti da radničke plaće mogu biti veće i pokrenut će se novi ciklus potrošnje - navodi poznati ekonomist. Ovu godinu dočekali smo, kao i svaku, s optimizmom. Međutim, kako dani odmiču, ostaje ta neka realna slika, a koja zasad nije bajna.
