Nakon što je ovog ljeta ruski predsjednik Vladimir Putin napisao esej o tome da su Rusi i Ukrajinci jedan narod te im osporio različiti etnički, povijesni i kulturološki identitet, sada je jedan od najbližih Putinovih suradnika, Dmitrij Medvedev, napisao autorski test objavljen u moskovskom Komersantu, pun omalovažavanja i poruka o ruskom viđenju današnje Ukrajine, obraćajući se osobno ukrajinskom čelniku Zelenskom.
Podsjetimo da su ovih dana u medije procurili i uvjeti Kremlja pod kojima je Putin spreman na susret s ukrajinskim liderom Volodimirom Zelenskim: ni pod razno ne može se razgovarati o aneksiji ili - ne daj, Bože - vraćanju Krima te o pobuni u Donbasu, nego samo o poboljšanju političkih i ekonomskih odnosa, tako da od toga zapravo nema ništa.
Medvedev se obrušio na Ukrajinu i njezinu sadašnju političku elitu, nazivajući ih "apsolutno nesamostalnima i nesposobnima' te da su pod izravnim patronatom i protektoratom SAD-a i EU, pa čak da je Ukrajina u vrijeme SSSR-a "imala više prostora za samostalnu politiku nego danas".
'Proturuska igra'
Dmitrij Medvedev, koji je bio premijer te jedno vrijeme čak i predsjednik Rusije u intermezzu između Putinovih mandata, a trenutačno obnaša dužnost Putinova zamjenika u ruskom Vijeću sigurnosti, praktički najvažnijem kremaljskom državnom i političkom tijelu, upozorava Ukrajince da Amerikancima Ukrajina treba samo kao moneta za "potkusurivanje" u odnosima s Rusijom te da je jedina uloga današnje Ukrajine da bude iskorištena za proturusku igru te kao dio zapadne politike protiv Rusije.
Medvedev kaže da Zapad neće ginuti za Ukrajinu te da je članstvo u NATO-u i EU, koje toliko žele, zapravo "efemerno". Poentira kako u tom kontekstu "Rusija ne želi imati posla s vazalima" te da Ukrajina u "potrazi za svojim identitetom izmišlja vlastitu povijest". Zato, prilično prijeteći, upozorava da "Rusiji nema druge nego čekati da se u Ukrajini pojavi vodstvo koje će znati voditi državu" i, naravno, ono koje neće biti "neprijateljski raspoloženo prema Rusiji", nego usmjereno na normalizaciju odnosa s Ukrajinom. Medvedev u svom velikom članku niti jednom nije spomenuo ni Krim, ni pobunu u Donbasu i proruske paradržavne tvorevine, ali je zaključio kako s takvim rukovodstvom Ukrajine Rusija želi imati posla. "Rusija zna čekati. Mi smo strpljivi ljudi", završava Medvedev.
Obraćanje Zelenskom
U njegovu je tekstu posebno intrigantno osobno obraćanje predsjedniku Zelenskom te poigravanje njegovim židovskim podrijetlom, koje niti jednom izravno ne spominje, ali je očito da ga jasno naglašava. Medvedev kaže kako se Zelenski, poput Ukrajine, odrekao vlastitog identiteta te je u "svakodnevnom kognitivnom disbalansu". "Zelenski ima određene etničke korijene, cijeli je život govorio ruskim jezikom, radio je u Rusiji i iz ruskih izvora ostvarivao značajnu financijsku dobit", piše Medvedev te navodi kako je Zelenski u strahu za svoju vlast "potpuno promijenio svoju političku i moralnu orijentaciju" te se "odrekao svog identiteta i počeo služiti razularenom ukrajinskom nacionalizmu". Medvedev "suosjećajno" apelira na Zelenskog te kaže kako "može zamisliti koliko mu je bio oduran taj salto mortale", pa čak tu radi paralelu kazavši kako ga to podsjeća - kao da je neki Židov u nacističkoj Njemačkoj želio raditi za SS - u, pa mu još onako usput pripominje nacističke pogrome Židova u Ukrajini tijekom Drugoga svjetskog rata.
Doduše, Medvedev ipak nadalje tvrdi da Zelenski želi monetizirati svoju političku poziciju. Nakon teksta oglasio se i Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov koji kaže kako je stav Kremlja "unison s Medvedevljevim". Iz toga ruski analitičar Konstantin Eggert zaključuje da je tekst pisan po "Putinovu naputku" kao prijeteća poruka Zelenskom iz koje treba izvući pouku.
Eggert smatra da Putin odavno doživljava politiku kroz osobne odnose. Moskva se nikad nije pomirila s ukrajinskom neovisnošću, a pogotovo njezinim okretanjem prema Zapadu, što je u Kremlju doživljeno kao osobna uvreda. Eggert nadalje u svojoj analizi za Deutsche Welle navodi kako je Rusija, osokoljena završetkom Sjevernog toka 2 te strahom Europe od nestašice plina i divljanjem njegove cijene, spremna na "plinski rat u Ukrajinom" te dokazati Zapadu da ona više nije toliko važna. Konačno, Mađarska je nedavno kao prva zemlja počela nabavljati ruski plin obilazeći Ukrajinu. Rusija, sada kad je zbog enormnih cijena nafte i plina te nestašice ugljena dopunila svoju blagajnu, u trenucima kad joj je inflacija najveća u posljednjih 15 godina, smatra da je došlo vrijeme za još jedan pritisak na Kijev. Članak Dmitrija Medvedeva svakako ide tome u prilog.
