Dvadesetšestogodišnja Đamila Stanić rođena je u afričkoj državi Zelenortski Otoci, s osam godina s obitelji se preselila u Sjedinjenje Američke Države, u Boston, a od prošle godine, kako kaže u razgovoru za Nezavisne novine, grad na Vrbasu počela je osjećati svojim domom.
Tisuću pratitelja
Na društvenim mrežama ima više tisuća pratitelja, s kojima dijeli svoje viđenje kulture, lokalne hrane, načina života u Banjoj Luci, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, kao i svoju strast prema modi, fitnesu, zdravom načinu života i prirodi. Kako kroz osmijeh kaže, glavni "krivac" za njezinu opčinjenost Banjom Lukom je njezin suprug Marko Stanić, Banjolučanin, kojeg je prije pet godina upoznala u Bostonu, a već četiri godine su u braku.
- Uvijek kažem Marku da sam još nakon prvog sastanka shvatila da je pravi džentlmen i prepoznala sve kvalitete koje želim u budućem suprugu. I nakon nekoliko mjeseci veze shvatila sam da želim biti s njim do kraja života. Možda zvuči banalno, ali zaista je bilo tako, to je moja životna priča - kaže Đamila kroz osmijeh.
Marko Stanić, Đamilin suprug, kaže za Nezavisne novine da je odrastao i rođen u Banjoj Luci, a da je u Ameriku otišao zbog posla, kao i da mu je jako drago što je njegova supruga zavoljela njegov rodni grad, kraj i ljude.
- Odrastao sam ovdje, trenirao sam tenis u parku "Mladen Stojanović", a u Ameriku sam otišao upravo raditi kao trener tenisa. Kada odeš u stranu zemlju, uvijek si pomalo skeptičan i nepovjerljiv prema svemu, ali kada sam upoznao Đamilu, to je bila prva i jedina stvar u koju nisam imao ni trenutka sumnje. Odmah sam znao da je ona žena za mene - priča Marko i napominje da im je u planu bilo da šest mjeseci provode u Banjoj Luci, šest u Bostonu, a dodaje da će, ako se stvori prilika, ostati u Banjoj Luci zastalno.
Nasmijana Đamila privlači pozornost gdje god se pojavi svojim egzotičnim izgledom, pa joj je za vrijeme razgovora s ekipom Nezavisnih prišao muškarac srednjih godina i darovao cvjetić kao znak pažnje.
- Upravo su ovo trenuci zbog kojih volim Banju Luku. Uz hranu, kulturu, ljude, te male sitnice nešto su što mi mnogo znači. Tu lakoću s kojom prošetaš do trgovine u Americi ne mogu doživjeti, baš kao ni izdvojiti vrijeme za prijatelje i obitelj. Boston je užurban i veliki grad, tamo se brzo živi, ljudi i mjesta su udaljeni, pa morate voziti i po 40 minuta, sat ili dva sata kako biste vidjeli obitelj. Ovdje je to sve nekako lakše, koliko god da je netko zauzet, uvijek se nađe vremena za obitelj i prijatelje, i to mi je neprocjenjivo - priča Đamila.
Dodaje da ipak ne može zamisliti život, a da bar jedan ili dva mjeseca ne bude s obitelji i prijateljima u Americi.
- Voljela bih stvoriti priliku da i moja obitelj dođe u Banju Luku, a moja tetka mi kaže da joj se sviđa sve što objavljujemo o životu ovdje. Želim čitavom svijetu pokazati koliko je ova zemlja predivna. Svima koji prvi put dolaze u Banju Luku preporučujem, naravno, samo središte grada, gdje se osjete pozitivne vibracije, ljudi su ugodni, znaju uživati u životu - objašnjava Đamila.
Kulturološki šok
Napominje da nije doživjela kulturološki šok kada je prvi put došla ovdje, naprotiv, veći šok doživjela je kada se prvi put u Boston vratila iz Banje Luke jer su svi bili zauzeti, napeti i užurbani, čak i nedjeljom.
- Kada sam se prvi put vratila u Boston, nisam mogla jesti američku hranu jer sam se naviknula na europsku i balkansku hranu - priča Đamila i na koncu dodaje gdje se vidi u budućnosti. - Vidim sebe kako odgajamo djecu ovdje, ali smo se složili da ćemo se prvo posvetiti karijerama i iskoristiti priliku da putujemo svijetom. Mislim da bih se osjećala sigurnije da mi djeca odrastaju u Banjoj Luci jer je sigurnije u usporedbi s Amerikom - zaključila je Đamila.
Otvori KEKS Pay
