Kada je prije desetak godina tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH, kojima je, između ostalog, ukinuo dužnost zamjenika ministra u federalnim ministarstvima, najavljeno je da će se nacionalni balans u izvršnoj vlasti ovog bh. entiteta osigurati preko pozicije tajnika ministarstava. Poznato je da je od uspostave Federacije BiH, pa do oktroiranih Petritschevih amandmana, u Vladi bio podjednak broj ministara hrvatske i bošnjačke nacionalnosti te da je svako ministarstvo u entitetskoj Vladi imalo ministra i zamjenika koji nisu mogli biti iz istog konstitutivnog naroda.
Ostvariti utjecaj
Time se i Hrvatima i Bošnjacima omogućavalo da ostvare utjecaj u ministarstvima na čijem čelu nisu bili pripadnici jednog, odnosno drugog naroda.
Kada je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch poremetio nacionalnu ravnotežu u Vladi i odlučio da će Bošnjaci imati osmero, Hrvati petero, a Srbi troje ministara, a da će se pozicije zamjenika ministara ukinuti, promijenila se i hijerarhijska struktura unutar ministarstava. Tajnik je postao druga osoba po značenju, odmah iza ministra. No, tako je bilo samo na papiru, jer su ovlasti tajnika umnogome ovisile o dobroj volji ministra, a u čak tri ministarstva do danas nisu niti sistematizirana ova radna mjesta kako smo uspjeli doznati u ministarstvima.
Vodeće pozicije
Od preostalih trinaest, Hrvati su tajnici samo u četiri, iako bi zbog malobrojnosti na ministarskim pozicijama, broj tajnika hrvatske nacionalnosti trebao biti barem dvostruko veći. Trebao bi, ali nije, pa su tako danas samo u ministarstvima industrije, energetike i rudarstva, trgovine i razvoja, poduzetništva i obrta, te Ministarstvu za pitanja branitelja, tajnici Hrvati. Niti jednu od dvije vodeće pozicije Hrvati ne obnašaju u Ministarstvu prometa i veza, Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, Ministarstvu obrazovanja i znanosti, Ministarstvu kulture i sporta, Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu prostornog uređenja.
