Sve toplije vrijeme u Njemačkoj problem je za zaposlenike – bilo na gradilištima, u zagušljivim uredima ili tijekom isporuka na temperaturama iznad 30 stupnjeva, prenosi Njemačka novinska agencija (dpa).
Tvrtke hitno moraju nešto poduzeti, kaže Katarina Utermöhl iz osiguravajućeg društva Allinaz.
U usporedbi s nekim drugim zemljama, Njemačka se nije dovoljno pripremila za ekstremne vrućine.
Dok zemlje na jugu desetljećima uzimaju u obzir toplinu u urbanističkom planiranju, metodama gradnje i svakodnevnom radu, Njemačka se nalazi u “opasnoj srednjoj zoni”, kaže Katarina Utermöhl.
Vrućina je odavno postala trajni, strukturni obrazac na koji se mora reagirati.
Istovremeno, u Njemačkoj trenutno ne postoji poseban zakon o toplini za zaposlenike. Primjenjuje se Uredba o radnim prostorijama.
Uredba propisuje da poslodavci na sobnoj temperaturi od 26 stupnjeva trebaju razmotriti mjere protiv toplinskog stresa.
Od 30 stupnjeva potrebne su zaštitne mjere. Na temperaturama višim od 35 stupnjeva radni prostor se općenito smatra neadekvatnim.
Prema Allianzovim izračunima, toplinski valovi mogli bi njemačko gospodarstvo do 2030. koštati oko 112 milijardi eura, prenosi Fenix.
Produktivnost pada sa svakim dodatnim stupnjem Celzija iznad 30 u prosjeku za oko tri posto, dok troškovi energije, uključujući klimatizaciju, mogu porasti za oko 1,2 posto po stupnju.
Radionica o javnoj politici “Climate Changes Work” u Ministarstvu rada i socijalne politike došla je do sličnih rezultata.
Broj bolovanja povećava se za oko 3,5 posto u danima s više od 30 stupnjeva, a tijekom duljih toplinskih valova i do šest posto, uz značajne gubitke u produktivnosti i ukupnu ekonomsku štetu u milijardama eura.
Kao odgovor na to razmatraju se različite strategije. Katarina Utermöhl kao model navodi južnoeuropske zemlje poput Španjolske ili Grčke, gdje se radno vrijeme tradicionalno prilagođava tijekom vrućih ljetnih mjeseci.
“Rani početak, izbjegavanje podnevne vrućine i organizacija radnog dana u skladu s tim – to je vrlo lako primjenjiva strategija produktivnosti”, kaže ekonomist.
Siesta “nije popodnevni odmor, već upravljanje rizicima”. Tvrtke koje prilagođavaju radno vrijeme visokim temperaturama štite produktivnost zaposlenika i dugoročnu tržišnu vrijednost.
Radno vrijeme, ako je to tehnološki ili zbog poslovnih procesa moguće, treba prilagoditi, navodi Savezni institut za sigurnost i zdravlje na radu.
“To uključuje korištenje kliznog radnog vremena”, savjetuje institut.
Sindikati puno opreznije reagiraju na paušalne modele poput neke vrste pravila o sjedenju.
Potrebna su rješenja specifična za pojedine grane, naglasila je Anja Piel iz Njemačke konfederacije sindikata (DGB).
Premještanje radnog vremena na hladnije sate može pomoći, ali nije svugdje izvedivo. DGB stoga naglašava odgovornost poslodavaca za zaštitu od topline na radnom mjestu.
Rasprava o reformi Zakona o radnom vremenu dodatno pogoršava sukob. Plan je zamijeniti sadašnji osmosatni radni dan tjednim maksimalnim radnim vremenom.
Sindikati upozoravaju da se standardi mogu ublažiti i strahuju od kraja reguliranog osmosatnog radnog dana.