Operacija je bila spektakularan uspjeh, kazao je američki predsjednik Donald Trump u televizijskom obraćanju, ali kakav bi i inače bio u Trumpovu jeziku, gdje je sve reducirano na nekoliko epiteta: fantastičan, sjajan, prekrasan i spektakularan. Spektakularan je i rizik i kockanje koji je ovim potezom – za koji nije jasno koliko je zapravo naštetio iranskom nuklearnom programu – doveo svijet, ali i svoje predsjedništvo u krizu. Trump, predsjednik koji zaklinjao da će "zaustaviti ratove", umiješao je svoju državu u konflikt Izraela i Irana, i dalje inzistirajući da će sila donijeti mir i otvoriti vrata svijetu bez iranskog nuklearnog oružja. Ovom akcijom Trump je prešao svoj Rubikon: odbacio je jedno rijetkih svojih čvrstih političkih načela: da je doba američkih predsjednika koji pokreću nove ratove na Bliskom istoku na temelju upitnih obavještajnih podataka završilo.
Upozoravaju 33 godine
Najkraću noć u godini, za ljetnog solsticija, Trump je napravio čega su se suzdržavali njegovi prethodnici. Nikada niti jedan američki predsjednik nije želio da Iran zaista dođe do nuklearnog oružja. Ali upravo zbog nepoznanica oko statusa nuklearnog programa, nepoznanice koliko se čega uopće može uništiti, kao i moguće odmazde, bili su razlozi zašto Trumpovi prethodnici nisu preuzeli rizik udara na Iran, unatoč godinama posredničkog rata između dviju sila, uključujući i potporu Teherana milicijama koje su odgovorne za smrt stotina američkih vojnika u Iraku. Sve te nepoznanice i dalje stoje pred Trumpom.
Iz američke administracije odmah su poručili da Trump ove zračne udare ne smatra usporedivima s američkim napadima na Irak i Afganistan, koji su uveli SAD u ratove iz kojih su se izvlačile 20 godina. Ipak, sada Iran ima priliku odlučiti kako će odgovoriti – i hoće li uvući SAD u novi rat. Neposredna opasnost leži u tome što bi, čak i u oslabljenom stanju nakon višednevnih izraelskih zračnih napada, Iran mogao napasti američke baze, osoblje, pa čak i civile na Bliskom istoku i drugdje – i time uvući Ameriku u krvavi sukob.
Trump je u jednom ipak dosljedan. Neprestano, godinama ponavlja da neće dozvoliti Iranu da napravi nuklearnu bombu. To isto govori i izraelski Benjamin Netanyahu, koji već 33 godine ponavlja da je Iran "nekoliko tjedana do završetka bombe". Prije gotovo deset godina, 14. srpnja 2015., SAD i druge svjetske sile postigle su povijesni nuklearni sporazum s Iranom (JCPOA). Tadašnji predsjednik Barack Obama, koji je u svojoj kampanji naglašavao rješavanje iranske nuklearne prijetnje, nazvao je to pitanje "najvažnijom raspravom o vanjskoj politici koju je naša zemlja vodila još od invazije na Irak." Dvije godine nakon što je sporazum stupio na snagu, predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz nuklearnog sporazuma, što je bio jedan od najznačajnijih poteza njegove vanjske politike tijekom prvog predsjedničkog mandata. JCPOA koji je nametnuo ograničenja iranskom civilnom programu obogaćivanja urana u zamjenu za ublažavanje sankcija i bio osmišljen kako bi se osiguralo da iranski nuklearni program ostane isključivo mirnodopski. Trump je 2018. ponovno uveo ekonomske sankcije Iranu, kazavši kako je sporazum toliko "užasan" da ga je bilo nužno odbaciti.
– Jasno mi je da ne možemo spriječiti iransku nuklearnu bombu unutar raspadajuće i trule strukture trenutačnog sporazuma. Iranski sporazum je u svojoj srži manjkav. Ako ništa ne učinimo, znamo točno što će se dogoditi – tada je kazao. Trump je ignorirao savjete američkih saveznika, čelnici Francuske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva izrazili su svoje "žaljenje i zabrinutost" zbog njegove odluke, pozvavši Iran da i dalje poštuje svoje obveze prema sporazumu.
Sad je Trump i djelovao i to uz kockanje s vlastitim položajem, kako unutar cijelog SAD-a tako i unutar korpusa njegovih pristaša, posebno onih iz redova "Amerika na prvom mjestu" i MAGA pokreta. Njegov potez će dočekati na nož kritičari koji vjeruju da Trump poseže za neustavnom, nekontroliranom moći koja je u suprotnosti s američkom demokracijom. Uostalom, predsjednik je pokrenuo novi sukob u trenutku kada Iran nije predstavljao izravnu prijetnju Sjedinjenim Državama. Trumpova povijest učestalog laganja i potkopavanja mehanizama američke demokracije također će znatno otežati uvjeravanje javnosti da je postupio ispravno. Trump je postavio presedan jednostranog američkog djelovanja koje potencijalno krši međunarodno pravo i načela međunarodnog sustava kojim upravljaju SAD. Taj će presedan vrlo lako poslužiti autoritarnim vođama i tiranima diljem svijeta kao opravdanje za jednostrane vojne akcije protiv manjih država.
Što se tiče njegove pozicije među pristašama, republikancima i bliskim suradnicima, oni se dijele na dva krila: intervencionističko krilo, u koje spada i državni tajnik Marc Rubio, koje snažno zagovara odlučne poteze protiv Irana te vjeruju da vojna snaga i nedvosmislena podrška Izraelu treba ostati temelj američke vanjske politike. Medijske ličnosti poput Marka Levina otvoreno su lobirale kod Trumpa da poduzme oštre mjere oko Irana.
S druge strane, izolacionističko krilo, koje možda najbolje utjelovljuje potpredsjednik JD Vance, protivi se novim vojnim intervencijama, smatrajući to nepotrebnim trošenjem američkih resursa i života, ali je potpuno ublažio svoju retoriku, kako bi bio lojalan Trumpu i, ne zavaravajmo se, ostao u njegovoj milosti. Glasan protivnik intervencije je Steve Bannon, koji ima utjecaja na Trumpa, i koji je, prema američkim medijima, upozorio predsjednika da ne bi trebao vjerovati izraelskim obavještajnim podacima koji tvrde da iranska vlada uskoro planira sklopiti nuklearno oružje. Ovoga puta ga nije poslušao, kockajući se s neizvjesnim uspjehom i kod kuće, gdje mu podrška pada, i šire. Trump zna dosta o kockanju, pa i da treba pričekati neko vrijeme da se vidi rezultat, ali sigurno je da za sad postoji jedini pobjednik – izraelski predsjednik Benjamin Netanyahu.