Nuklearno oružje nije korišteno u ratnim sukobima od atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Međutim, stručnjaci upozoravaju da današnji sukobi stavljaju svijet u nesigurno stanje. Prije točno 80 godina, američki bombarder B-29 bacio je atomsku bombu na japanski grad Hirošimu. Kopija ručno tipkanog dokumenta, sada u Bodleian knjižnici u Oxfordu, prvi je opis atomske bombe dovoljno male da se koristi kao oružje. Frisch-Peierlsov memorandum napisala su dva nuklearna fizičara na Sveučilištu u Birminghamu 1940. godine. Otto Frisch i Rudolf Peierls ne pojavljuju se u filmu Oppenheimer, ali njihov rad zaslužan je za pokretanje Manhattan projekta koji je u konačnici izgradio bombu. Oba židovska znanstvenika koji su pobjegli iz nacističke Njemačke, gradili su na najnovjem razumijevanju fisije urana i nuklearnih lančanih reakcija, predlažući bombu napravljenu od obogaćenog uranija koja je bila dovoljno kompaktna da je može nositi zrakoplov. Dokument je bio toliko tajan da je u to vrijeme napravljena samo jedna kopija. Ne samo da detaljno opisuje kako izgraditi bombu, već predviđa prethodno nezamisljivu snagu njezine eksplozije.
"Takva eksplozija uništila bi život na širokom području," pisali su. "Veličinu ovog područja teško je procijeniti, ali vjerojatno će pokriti centar velikog grada", dodaje se. Radioaktivni opad bio bi neizbježan "i čak i danima nakon eksplozije svaka osoba koja uđe u pogođeno područje bit će ubijena". Oba smrtonosna svojstva bombi koje će kasnije pasti na Hirošimu i Nagasaki, ubivši oko 100.000 trenutno i više od 100.000 drugih u godinama koje su uslijedile - većinom civile. Te bombe imale su eksplozivnu snagu od oko 16 odnosno 20 kilotona TNT-a - silu dovoljnu da završi Drugi svjetski rat. Ali u usporedbi s nuklearnim oružjem danas, bile su malene. "Ono što bismo sada nazvali nuklearnim oružjem male snage," rekla je Alexandra Bell, predsjednica Bulletin of Atomic Scientists, koja se zalaže za nuklearno razoružanje. "Govorimo o razaračima gradova... ovo je uistinu najstrašnije oružje ikad stvoreno", dodaje. Mnoga od ovih "visokih snaga" nuklearnih oružja su termonuklearni dizajni prvi put testirani 1950-ih. Koriste snagu nuklearne fisije koja je uništila Hirošimu da iskoriste još više energije spajanjem drugih atoma. Kodnog imena "Mike", prvi test fuzijske bombe 1952. dao je najmanje 500 puta više energije od onih bačenih na Japan. Nepraktično razorno, ali dokaz smrtonosnog principa. Varijante W76 termonuklearne bojne glave koje trenutno koriste SAD i UK su oko 100Kt, šest puta snažnije od Hirošima bombe. Samo jedna bačena na grad veličine Londona rezultirala bi s više od četvrt milijuna smrti. Najveća bojna glava u američkom arsenalu, B83 ima eksplozivni ekvivalent od 1,2 megatone (1,2 milijuna tona TNT-a) i ubila bi preko milijun trenutno.
Ali moderni interkontinentalni balistički projektili (ICBM) dizajnirani su da nose više bojnih glava. Ruski Sarmat 2, na primjer, smatra se sposobnim nositi 10 megatona nuklearnog tereta. Dizajnirani su da pogode više ciljeva odjednom, ali ako bi svi bili bačeni na grad poput Londona, većina njegovog stanovništva od devet milijuna bila bi ubijena ili ozlijeđena. Ako je takva snaga nerazumljiva, razmislite koliko nuklearnih bojnih glava sada postoji u svijetu. Devet zemalja - SAD, Rusija, Kina, Francuska, UK, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael - imaju nuklearno oružje. Nekoliko drugih je zainteresirano za njih. SAD i Rusija imaju oko 4.000 nuklearnih bojnih glava svaka - 90% globalnog nuklearnog arsenala i više nego dovoljno da unište civilizaciju.
Prema analizi Stockholm International Peace Research Institute, smatra se da Kina ima oko 600 bojnih glava. Vjeruje se da Peking gradi do 100 novih bojnih glava godišnje i ICBM-ove da ih dostavi. Pet dodatnih nuklearnih sila, uključujući UK, planira ili povećati ili modernizirati svoje postojeće nuklearne zalihe. Nuklearnu utrku u naoružanju koja je stvorila ovu situaciju zamislili su Frisch i Peierls u svom memorandumu iz 1940. S obzirom na masovne civilne žrtve koje bi neizbježno prouzročila, znanstvenici su propitali treba li bombu ikad koristiti Saveznici. Pisali su, međutim: "Ako se radi na pretpostavci da Njemačka jest, ili će biti, u posjedu ovog oružja... najučinkovitiji odgovor bila bi protuugroza sličnom bombom." Ono u što nisu vjerovali jest da će bomba koju su predložili, i na kojoj su pomogli graditi u Los Alamosu, ikad biti korištena. Poražen njezinom upotrebom na Japanu, Peierls se odrekao bombe i kasnije se zalagao za razoružanje. Ali taj rad sada je nedovršen kao nikad. Ugovori o neširenju pomogli su smanjiti skupe i prekomjerne nuklearne arsenale Rusije i SAD-a, te spriječiti više zemalja da grade nuklearne bombe. Ali napredak se zaustavio invazijom na Ukrajinu, dok su se nuklearne napetosti nastavile drugdje, piše Sky News.
"Nakon teškog posla koji smo obavili da smanjimo nuklearne rizike, sve sada ide u pogrešnom smjeru," rekla je Alexandra Bell. "SAD i Rusija odbijaju razgovarati jedna s drugom o strateškoj stabilnosti. Kina gradi svoj nuklearni arsenal na neviđen način i strukture koje su držale neširenje na mjestu, sprječavajući širenje nuklearnog oružja, ruše se oko nas", dodaje. Svijet je možda bio bliži nuklearnom sukobu tijekom kubanske raketne krize 1963., ali stanje geopolitike sada je opasniji, tvrdi ona. Sukobi redovito bukte između nuklearno naoružanih Indije i Pakistana, vanjska politika Donalda Trumpa pokrenula je strahove da bi Južna Koreja mogla težiti bombi da se suprotstavi nuklearnoj prijetnji Sjeverne Koreje; neke države na Bliskom istoku razmatraju nuklearno sredstvo odvraćanja
Otvori KEKS Pay
