"Ne treba mi međunarodno pravo", rekao je Donald Trump u intervjuu za New York Times. Njegovo jedino ograničenje u odnosima s drugim zemljama? "Moj moral. Ja osobno. To je jedino što me može zaustaviti". Predsjednik SAD-a nadalje napominje da će možda morati birati između Grenlanda i NATO-a - dodajući da savez nije ništa bez Sjedinjenih Država. Prva godina drugog mandata Donalda Trumpa bila je dramatična, i značajan pomak u odnosu na njegove prve četiri godine. Tada smo se prvenstveno bojali da će izvući SAD iz NATO-a i ostaviti Europu samu s Vladimirom Putinom. Sada je jasno da je spreman iskoristiti našu ovisnost kako bi nas prisilio na ustupke, navodi autor teksta švedskih novina Dagens Nyheter. Taj urednički komentar otvara temu koja je desetljećima bila gotovo tabu u švedskoj javnosti. Iako Švedska službeno nema nuklearno oružje i odustala je od njegova razvoja još tijekom Hladnog rata, aktualne sigurnosne prijetnje, rat u Ukrajini i sve otvorenije nuklearne prijetnje iz Rusije ponovno su pokrenule raspravu o tome koliko je Europa, pa i same nordijske zemlje, zaštićena u slučaju eskalacije.
Prema novinskoj agenciji Reuters, Pentagon je u prosincu objasnio europskim diplomatima da imamo godinu dana da preuzmemo odgovornost za obranu našeg kontinenta. Kada su europski čelnici ovog proljeća raspravljali o ovom pitanju, vremenski okvir je bio između pet i deset godina. Naravno, to se ne može u potpunosti postići u jednoj godini, ali činjenica je da Europa mora vrlo brzo zamijeniti Sjedinjene Države. To se odnosi i na nuklearni kišobran. Nakon govora J. D. Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji prošle zime, Emmanuel Macron otvorio se za francusko nuklearno oružje kako bi zaštitio i druge, nakon čega je uslijedila zajednička deklaracija s Keirom Starmerom kojom se uključilo i britansko. Razgovori s Nijemcima započeli su u kolovozu.
Brigadni general Frank Pieper, direktor strategije i nastave na Akademiji za vodstvo Bundeswehra, nedavno je na LinkedInu otvoreno poručio ono što se u njemačkim vojnim i političkim krugovima do sada rijetko izgovaralo: da se Njemačka više ne može pouzdati u američki nuklearni kišobran i da mora razmotriti vlastito nuklearno odvraćanje. Povod su, među ostalim, postupci i najave Donalda Trumpa, uključujući i prijetnje vezane uz Grenland, koje, prema danskoj premijerki Mette Frederiksen, čak mogu dovesti u pitanje opstanak NATO-a, a time i američku nuklearnu zaštitu Europe. "Ponašanje SAD-a jasno pokazuje da se Njemačka i Europa više ne mogu pouzdano oslanjati na SAD i njegov nuklearni kišobran", napisao je Pieper te zaključio: "Njemačkoj je potrebno vlastito nuklearno oružje", preciznije mobilno taktičko nuklearno oružje, "oružje koje se može suočiti s krajnjom prijetnjom Rusije". Njegova poruka je bila dramatična: "Ustanite iz kreveta i bacite se na posao… kada stvari postanu ozbiljne, prepušteni ste sami sebi".
Objavu je podijelio i vanjskopolitički stručnjak CDU-a Roderich Kiesewetter, koji upozorava da bi oslanjanje na francuski nuklearni kišobran nosilo političke rizike, osobito u slučaju jačanja krajnje desnice u Francuskoj. "S tim se pitanjem postupa s krajnjim oprezom. Ali moramo se s tim suočiti, posebno uzimajući u obzir scenarij s Grenlandom i njegove posljedice za NATO i odnose sa SAD-om", rekao je za Süddeutsche Zeitung. Prema njegovu mišljenju, Njemačka ne bi smjela ostati izvan eventualnog europskog nuklearnog kišobrana: "Ne može biti u interesu Njemačke da se nuklearni arsenal razvija oko nas bez sudjelovanja Njemačke". Kao realniji put vidi financijsko sudjelovanje u zajedničkom europskom sustavu, bez vlastite proizvodnje i zapovjedne kontrole, slično današnjem modelu dijeljenja nuklearnog oružja sa SAD-om. "Možemo financirati i postavljati takvo oružje, ali ga ne smijemo sami proizvoditi niti samostalno provoditi njegovo raspoređivanje. Država koja se želi moći braniti mora stvoriti prostore za razmišljanje gdje se razmatra čak i ono nevjerojatno, ali opasno".
Istodobno, postoje ozbiljne pravne prepreke. Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i Sporazum dva plus četiri izričito zabranjuju Njemačkoj posjedovanje nuklearnog oružja. Članak 3. tog sporazuma navodi da se ujedinjena Njemačka odriče "proizvodnje, posjedovanja i kontrole nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja". Ipak, stručna mišljenja Bundestaga ostavljaju prostor za financijsko sudjelovanje u zajedničkim europskim projektima, bez formalnog vlasništva nad oružjem. Snažno protivljenje dolazi iz SPD-a. Rolf Mützenich upozorava na opasnost novog vala nuklearnog naoružavanja i "nuklearnog Armagedona" ako se broj nuklearnih sila poveća na dvadesetak. Upozorava da čak i neizravno sudjelovanje "ne bi bilo kompatibilno s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja i Sporazumom dva plus četiri". Njegov je zaključak jasan: "Svijet s još više nuklearnih sila bio bi još nesigurniji". Rasprava koja se donedavno vodila tiho u sigurnosnim krugovima danas, potaknuta neizvjesnošću oko američkih jamstava i budućnosti NATO-a, sve otvorenije ulazi u politički i javni prostor Njemačke i Europe.
Otvori KEKS Pay
