"Nemamo namjeru napasti Europu", izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin na sastanku kluba Valdaj. Istodobno je upozorio da bi Moskva u slučaju "napada na Rusiju" mogla upotrijebiti "sva raspoloživa sredstva", uključujući nuklearno oružje. Prema procjeni ukrajinske obavještajne službe, takve izjave dio su sustavne kampanje zastrašivanja europskih vlada i društava. Cilj je ograničiti vojnu pomoć Ukrajini, oslabiti spremnost europskih država da ojačaju vlastite obrambene sposobnosti i potaknuti strah od izravnog sukoba s Rusijom.
SZRU smatra da izjave Kremlja ne treba automatski tumačiti kao odraz njegovih stvarnih planova. Glavni ruski cilj na europskom frontu trenutačno je potkopati potporu Ukrajini, uz istodobno održavanje rizika za Moskvu na što nižoj razini. U tu svrhu Rusija raspolaže nizom sredstava koja ne zahtijevaju izravnu invaziju. Riječ je o hibridnom ratovanju koje uključuje sabotaže, kibernetičke napade, operacije utjecaja, dezinformacije, upade dronova i špijunažu. Prema podacima ukrajinske Vanjske obavještajne službe, u Europi djeluje gotovo 400 ruskih obavještajaca. Njihove aktivnosti, navodi SZRU, Moskvi omogućuju sustavno ispitivanje granica dopuštenoga, uz nastojanje da ostane ispod praga koji bi mogao izazvati zajednički odgovor NATO-a.
Ipak, ukrajinska služba upozorava da bi bilo pogrešno zaključiti kako je Kremlj isključio mogućnost izravnog vojnog sukoba s Europom. Prema njezinoj procjeni, Moskva takav sukob smatra jednim od mogućih scenarija vojnih sukoba do 2045. godine. Šest scenarija, navodi SZRU, izravno je povezano sa sjevernom Europom, dok se aktivno razrađuju i mogućnosti koje uključuju Poljsku i baltičke države.
Ukrajinska obavještajna služba pritom ističe da je ruskom režimu potreban vanjski neprijatelj kako bi opravdao vlastitu politiku, mobilizirao društvo i zadržao kontrolu nad njim. Jedan od mogućih načina na koji bi Moskva mogla pokušati ostvariti svoje ciljeve jest izazivanje kontrolirane regionalne krize na istočnom krilu NATO-a. Prema procjeni SZRU-a, baltičke države smatraju se jednom od najranjivijih točaka europske sigurnosti. Takav bi scenarij mogao uključivati stvaranje situacije u kojoj bi NATO morao donositi odluke pod vremenskim pritiskom i u uvjetima neizvjesnosti. Cilj, prema ukrajinskoj službi, ne bi nužno bio vojno poraziti Savez, nego stvoriti dojam da nije sposoban brzo reagirati i zajednički braniti svoje članice.
SZRU upozorava i na važnost javnog mnijenja u oblikovanju ruske politike. Prema podacima Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR) koje navodi ukrajinska služba, među zemlje prema kojima Rusi imaju najizraženije neprijateljske stavove ubrajaju se Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, Poljska, Finska i baltičke države. Istraživanje, prema istim podacima, pokazuje da 61 posto ispitanika smatra kako je vrijeme za pregovore. Istodobno, 59 posto njih uvjereno je da bi, ako pregovori ne uspiju, trebalo pojačati agresivne postupke. Ti podaci, prema tumačenju ukrajinske službe, upućuju na složen odnos ruskog društva prema mogućem završetku rata i daljnjem sukobu sa Zapadom.
Zaključak SZRU-a jest da je ruska prijetnja Europi odavno prerasla okvire mogućeg izravnog napada. Moskva se, prema procjeni službe, priprema za dugotrajno sučeljavanje u kojem su ukrajinski i europski front međusobno povezani. Zbog toga bi Europa Ukrajinu trebala promatrati ne kao sporedan element vlastite sigurnosti, nego kao neizostavnu prvu crtu obrane, polazeći od načela da su sigurnost Ukrajine i sigurnost Europe neodvojive. Jačanje europskih obrambenih sposobnosti, smanjenje energetske ovisnosti, dosljedan gospodarski pritisak na Rusiju i nastavak potpore Ukrajini, zaključuje ukrajinska obavještajna služba, trebali bi biti dijelovi jedinstvene strategije odvraćanja Rusije.