Roboti sastavljaju ploče otporne na metke dok radnici spajaju čelične dijelove na desetke haubica koje je naručila Poljska. Izvan tvornice u obalnom gradu Changwonu, haubice namijenjene Estoniji već tutnjaju pogonom za testiranje. Upravo haubice K9 na vlastiti pogon razlog su neočekivanog uspjeha Južne Koreje kao izvoznika oružja.
Potražnja za haubicama i drugim južnokorejskim oružjem strelovito je porasla od početka ruske invazije na Ukrajinu, navodi The Wall Street Journal. SAD i saveznici Ukrajini su poslali velike dijelove zaliha artiljerije i municije prije no što su shvatili da njihove vlastite vojne industrije nisu najbolje pripremljene da ih brzo zamijene. Tu na scenu stupa Južna Koreja.
Dok Seul odbija opskrbljivati Ukrajinu smrtonosnim oružjem direktno, spremno su nadopunili zalihe Zapadnih saveznika, pokazavši pritom da to mogu učiniti brže i jeftinije nego konkurencija. Rat je preobrazio južnokorejsku vojnu industriju koja je donedavno proizvodila oružje uglavnom za vlastitu obranu u najbrže rastućeg izvoznika oružja.
Hanwha Aerospace, proizvođač već slavnih haubica, sprema se udvostručiti kapacitet za proizvodnju, otkrio je Choi Dong-bin, menadžer u tvornici u Changwonu. Godine stabilnih investicija u proizvodni proces položile su temelje za proširenje, rekao je, naglasivši važnost kontinuiranog ulaganja u sirove materijale i radnu snagu.
Nakon Hladnog rata, mnoge zemlje Sjevernoatlantskog saveza mijenjaju prioritete kada je riječ o industriji oružja. Europske su nacije smanjile proračune za obranu, a njihove zalihe tenkova i teškog topništva umanjene su pod pretpostavkom da je malo vjerojatan kopneni rat velikih razmjera. Zemlje su se riješile ogromnih skladišta, kao i viška proizvodnih kapaciteta te su prestale nabavljati mnoge materijale potrebne za masovnu proizvodnju streljiva.
Američka obrambena industrija prošla je kroz sličnu promjenu. Njezino sudjelovanje u dugotrajnim sukobima u Iraku i Afganistanu to nije promijenilo s obzirom na to da su se američke snage borile protiv relativno slabo naoružanih militanata. Naime, u Afganistanu je SAD u prosjeku ispalio stotine granata dnevno, naspram tisuća dnevno koje se sada ispaljuju u Ukrajini. U međuvremenu, Južna Koreja suočavala se s drugačijom prijetnjom. Na Korejskom poluotoku jedan od velikih kopnenih ratova 20. stoljeća zapravo nikada nije završio. Aktivna neprijateljstva prestala su potpisivanjem primirja 1953. godine, ali dvije strane nisu prestale pripremati se za nastavak borbe.
Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, malo tko je očekivao dugotrajni sukob koji je uslijedio. Ukrajina se pokazala sposobnom oduprijeti se, ali i potisnuti ruske snage u mnogim dijelovima zemlje. Rat se pretvorio u krvavu bitku iscrpljivanja, a obje strane troše streljivo brže nego što ga mogu proizvesti. Ukrajina je stoga uzastopno molila svoje zapadne saveznike za haubice i raketne bacače dugog dometa koji su joj potrebni za uništavanje neprijateljskih ciljeva.
Južna Koreja opskrbila je SAD sa stotinama tisuća topničkih projektila od 155 mm, nakon što je Washington poslao većinu svojih zaliha Ukrajini. SAD je proizveo haubicu od 155 mm 1940-ih, a koristio ju je tijekom Drugog svjetskog rata, Korejskog rata i Vijetnamskog rata. Haubica - komad topništva koji ispaljuje eksplozivne granate - razvijala se tijekom godina, a povećavali su se njezina točnost i domet. Samohodne haubice K9 mogu putovati oko 65 km/h te su opremljene čeličnim oklopnim pločama. Potpomognute bespilotnim letjelicama koje identificiraju neprijateljske ciljeve, haubice koje su isporučile SAD i Europa značajno su pojačale ukrajinsku moć.
Južnokorejska haubica K9 ne smatra se tako naprednom kao njemačka PzH 2000 koja ima veću brzinu lansiranja i može napuniti više streljiva odjednom. Ipak, zemlje poput Poljske, Norveške i Estonije okrenule su se južnokorejskim haubicama K9 nakon što su svoje postojeće haubice dale Kijevu. Naime, one su otprilike upola jeftinije te se isporučuju u roku od nekoliko mjeseci, u usporedbi s nekoliko godina.
Južna Koreja desetljećima je ulagala u topništvo koje bi se moglo koristiti u iscrpljujućem ratu, a ta su ulaganja izravna posljedica prijetnje s kojom se suočava zbog svog teško naoružanog sjevernog susjeda. Ona je još uvijek mala u usporedbi s najvećim svjetskim dobavljačima oružja, s udjelom od 2,4% u globalnom izvozu oružja. Lokalne prijetnje pomogle su Južnoj Koreji da izraste u zemlju s naprednom tehnologijom koja ima velike obrambene ugovore na Bliskom istoku i u Europi.
"Južna Koreja mogla bi biti peti najveći svjetski izvoznik oružja u sljedećih nekoliko godina", rekao je Siemon Wezeman, viši istraživač u Stockholmskom institutu za istraživanje međunarodnog mira (SIPRI).
