Nakon skoro sto godina računanja vremena na ljetni i zimski način, pomicanjem kazaljki sata dvaput godišnje jedan sat unatrag ili unaprijed, od te se prakse odustaje. To će zemlje EU učiniti još samo 29. listopada i, eventualno, u ožujku 2019. godine. Europska komisija dala je zemljama članicama rok do travnja sljedeće godine da same odaberu po kojem će se vremenu ravnati.
Problemi u gospodarstvu
Bilo bi najlogičnije da cijeli EU ima jedinstveno računanje vremena, ali s obzirom na veliku podijeljenost mišljenja je li bolje zimsko ili ljetno računanje, ishod odlučivanja potpuno je neizvjestan. – Mislim da će se članice klasterirati kod odabira računanja vremena. Da, bilo bi najlogičnije da svi jednako računaju vrijeme, ali ako tako i ne bude, nije nepremostiva prepreka za gospodarstvo. Ljudi posluju s SAD-om, Izraelom, Grčkom, pa ne vidim da pate zbog toga – mišljenja je konzultant i poduzetnik Drago Munjiza. Sindikalist Mladen Novosel, šef SSSH, smatra pak da bi bilo neozbiljno kad bi svaka država članica EU različito bilježila vrijeme jer gospodarstvu ta neusklađenost ne bi koristila.
– Koordiniranje bi bilo dosta kompliciranije ako 27 država odluči svaka različito, jer ne radi se samo o dvije vremenske zone, Rusija ih ima šest. Problemi bi bili u komunikaciji, ugovaranju poslova, isporuci robe i usluga, u prometnom poslovanju itd. – nabraja Novosel. Osim dvojbene slobode izbora koja bi Europu mogla ispresijecati različitim vremenskim zonama, pitanje je je li bolje izabrati ljetno ili zimsko vrijeme? – Kad bismo zadržali ljetno računanje vremena, tijekom zime Sunce bi izlazilo tek u 8.39 sati. To znači da bismo po mraku išli u školu i na posao za vrijeme zimskih mjeseci. Ali, recimo, 21. prosinca Sunce bi bilo na nebu do 17.19, što znači da ne bismo po mraku išli kući – rekao je RTL-ov prognostičar Nikola Vikić Topić, dodavši i da bi to moglo negativno utjecati na seljake koji su vezani ranojutarnjim obavezama.
Odabir zimskog računanja znači da bi ljeti Sunce zalazilo već u 19.48 (21. lipnja), dok bi izlazilo oko 4.07 ujutro, kad svi spavaju. Seljacima, međutim, računanje vremena ne igra veliku ulogu. – Svejedno koje je vrijeme jer, ne odradi li se posao za dana, mora se odraditi noću. Pomicanje sata jedino je smetalo muznim kravama. Pomusti ih se mora uvijek u isto vrijeme, svakih 12 sati, a proces dalje obrade mlijeka točno je programiran. Zato im treba deset dana da se priviknu na promjenu – kaže Antun Laslo.
Premda mnogi kažu da im pomicanje sata ne smeta previše, osim što su pospani kod proljetnog pomicanja sata unaprijed, za ljudski je organizam bolje to ne prakticirati. – Naše tijelo organizirano je unutarnjim satom i taj se sat ne prilagođava socijalnom satu ni onom na katedrali ili na našoj ruci. Unutarnji sat organiziran je sunčevim satom. Ako se prebacimo na ljetno vrijeme, izgubit ćemo jedan sat dnevne svjetlosti i to je socijalni jet lag. A socijalni jet lag donosi probleme s metabolizmom i ljudi postaju depresivniji, pokazuju mnoge studije – kazao je za njemačku javnu TV postaju ARD kronobiolog Till Roenneberg, profesor medicinske psihologije na Sveučilištu München.
I stari Rimljani kombinirali
S ljetnim računanjem vremena, primjerice u Berlinu, učenici i radnici upeterostručit će broj sati u kojima ustaju u mraku. S ljetnim računanjem vremena oni će navečer dobiti 10 posto više dana, ali ujutro čak 500 posto više mraka.
– Kao čovjek ja sam za ljetno računanje vremena, a kao kronobiolog za zimsko – rekao je Roenneberg. Još u Rimskom Carstvu sličnim metodama pomalo se produljivao dan. Vrijeme se počelo pomicati u Njemačkoj u 1. svjetskom ratu kako bi se iskoristilo jutarnje svjetlo i štedio ugljen. Ljetno računanje primijenjeno je ponovno u II. svjetskom ratu, a trajna odluka o pomicanju vremena uslijedila je nakon naftne krize 70-ih. Prema obrazloženju Europskog parlamenta, okolnosti su se promijenile te uštede ugljena i energije više nisu aktualne.
