Kakav potop u Budimpešti. Kišom pogodaka zasuli su nas Crnogorci u prvoj utakmici drugog kruga na Europskom prvenstvu. Odigrali smo jednu od najlošijih utakmica u posljednje vrijeme na velikim natjecanjima i potpuno smo zasluženo izgubili od reprezentacije koja nas nikad do sada nije pobijedila, bilo da je riječ o prijateljskim ili službenim utakmicama. U Budimpešti su "lavovi" svladali "kauboje" s 32:26. Ovim porazom uništili smo i ono malo nade u dobar plasman na ovom Europskom prvenstvu. Naravno da nismo pucali na medalju, pogotovo ne u ovom sastavu, ali da se borimo tu negdje oko petog, šestog mjesta, to smo se nekako nadali i očekivali. A peto ili šesto mjesto može nam donijeti izravan plasman na sljedeće Svjetsko prvenstvo, što nije mala stvar. Jer, u kvalifikacijama su se i oni najveći znali "poskliznuti".
Simić nas ubio u pojam
– Teško mi je objasniti što nam se dogodilo. Nismo bili pravi ni u napadu ni u obrani. U obrani uopće nije bilo dogovora, nije bilo priče. U napadu smo imali previše pogrešaka, a njihov vratar branio je čudesno. Mislim da je u dvije zadnje utakmice, protiv Slovenije i nas, imao 40 obrana. Svojim obranama ubio nas je u pojam, izgubili smo samopouzdanje. Ništa, sada treba skupiti glave, imamo još tri utakmice do kraja turnira. Ne bih rekao da je Crna Gora najslabija momčad na papiru u našoj skupini. Pokazali su već protiv Slovenije, sada i protiv nas, da su izrasli u ozbiljnu reprezentaciju – rekao je Tin Lučin.
Priznao to naš izbornik ili ne, improvizacija nam je došla na naplatu. S jednom postavom Horvat je otišao na Europsko prvenstvo, a s drugom će se vratiti. Previše novih igrača nije se uspjelo tako brzo uigrati.
– Crna Gora suočila se s koronom prije prvenstva, kompletna je ili je 90 posto kompletna. Mi smo promijenili 12-13-15 igrača tijekom prvenstva. To nije opravdanje. Ušli smo mlako, a oni su vidjeli da mogu i ponijela ih je atmosfera. Sve im je prolazilo i sve im je ulazilo – rekao je povratnik Mirko Alilović.
A vratara nigdje...
Na kraju se mrtvi broje, ali činjenica je da su nam vratari najslabija karika u sve četiri utakmice. Pešić, Šunjić, Mandić, Kuzmanović, Alilović, Pilipović. Svi su oni ovdje, a od nikoga pomoći. Tek je nešto Šunjić pripomogao protiv Srbije i Ukrajine. Tko zna, možda je Pilipović spasilac, ali pitanje je što se sada uopće više može spasiti. U redu, tri pobjede u zadnja tri susreta popravile bi krvnu sliku, ali to se čini kao nemoguća misija jer igramo protiv Danske, Islanda i Nizozemske, protiv reprezentacija koje su do sada pokazale puno, puno više od nas.
Kao što se i očekivalo, golema dvorana MVM Doma zjapila je prazna. Radni dan, rani termin – sve je to utjecalo da u dvorani koja ima 22.000 mjesta bude tek tisuću gledatelja. Bilo je tu nešto naših navijača koji su bili raštrkani na sve strane. Crnogorci su također imali podršku jedne manje skupine navijača koji su skandirali: "Simo majstore, Simo majstore".
A Simić im se odužio onako pošteno – 14 obrana (37,8 posto uspješnih obrana). Za usporedbu – Alilović je imao tri, a Pešić sedam obrana s postocima manjima od 25 posto.
