U Zagrebu je u petak navečer u 86. godini preminuo Ivo Trumbić, jedan od najboljih vaterpolista koje je Hrvatska imala, a nakon toga i uspješan trener te autor vaterpolskih udžbenika, stanar Kuće slavnih. Bio je član čuvene generacije koja je na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. osvojila zlato (proglašen je i najboljim igračem olimpijskog turnira), a s Mladosti je tri puta bio prvak Europe (1967., 1968. i 1969.).
Iako će u sjećanju vaterpolskih zaljubljenika ostati upamćen kao branič (1964. proglašen je najboljim braničem svijeta), prvi je trofej osvojio kao vratar. Sa splitskim Jadranom u kojem je i ponikao 1952. osvojio je naslov jugoslavenskog prvaka kao prvi vratar momčadi. Poslije se prebacio na poziciju braniča, a 1962. prešao je u Mladost. Igračkim naslovima europskog prvaka u Mladosti pridodao je i isto takav uspjeh kao trener, 1987. s Pescarom. Zapravo, te je godine s Pescarom osvojio čak četiri naslova (osim Kupa prvaka, osvojio je dvostruku talijansku krunu te Superkup).
Zapravo kao trener je bio uspješan gdje god je radio (osvajao je i trofeje s Jugom), a kao izbornik ima i olimpijsku broncu iz Montreala 1976. godine s Nizozemskom. Dugi niz godina radio je i u Grčkoj i Nizozemskoj. Za sve te uspjehe 2020. je nagrađen Državnom nagradom Franjom Bučar za životno djelo.
