Ime Širokog Brijega treći je put ugravirano na peharu pobjednika Kupa BiH. U dramatičnom, ne osobito lijepom uzvratu finala, u kojem je Sarajevo bilo bolje otprilike isto koliko i Široki u utakmici na Koševu, ponovio se rezultat – 1:0, ovaj put za Sarajevo, golom iz problematičnog 11-erca koji je u 65. minuti dosudio loši Edin Jakupović, pa je odluka pala izvođenjem vražjih, teško predvidivih “elvera”.
Drama s bijele točke
Za domaće, Ivan Krstanović uputio je “dječji” udarac, obranio vratar gostiju Bojan Pavlović. No, noge i gaće tresle su se Saidu Huseinoviću pa je on promašio. Jure Ivanković pokazao je ostalim izvođačima “kako se to radi”, Almir Bekić ga “reprizirao”. Josip Barišić (strijelac gola na Koševu) silovito je gađao, Pavlović uzalud pogodio stranu... Samir Rustemović umjesto mreže zatresao je vrh tribine, Dino Ćorić sigurno zabio, a Mersudin Ahmetović poslao Bilobrka u krivu stranu... Odluka je bila u glavi, nogama, mozgu, kičmenoj moždini i srcu neustrašivoga Dejana Čabraje. “Prokinuo” je mrežu, skinuo majicu i bacio je u gledalište te se našao u znojavoj gomili suigrača i publike koju “ni milijun” policajaca, čuvara, zaštitara i drugih “ara” nije uspjelo zaustaviti “naći se u tom klupku”. Na tribinama i potres i urnebes, a s krova južne tribine majstor Šajba i društvo ispalili su stotine svjetlećih raketa, čiji su se pucnji stopili s pjesmama i skandiranjima. Zapucali su i čepovi s golemih boca pjenušca, u čijem se otvaranju Boris Pandža pokazao nespretniji nego u dvobojima s protivničkim napadačima...Uslijedila je podjela pehara i medalja. Onda se cijeli grad, domaći i navijači iz susjedstva – Posušja, Gruda, Imotskog, Tomislavgrada, Čapljine, Mostara... te Uskoplja, Prozora, Kiseljaka, Žepča, Sinja i drugih mjesta okupili u središtu grada. Uz zvuke glazbe, pirotehniku i potoke hladnog piva osvojeni Kup slavio se do jutra. Bit će uskoro još slavlja jer slijedi 14. izlazak Širokobriježana u Europu...
Vratimo se mi utakmici. Počela je u rijetko viđenom ozračju na Pecari. Krcate tribine ukrasilo je 5200 zastavica kojim su uoči utakmice mahali gledatelji i napravili sjajan dekor. Decibeli su “lomili prozore” na Pecari!
Burne reakcije na himnu BiH
Samo je istočna tribina dijelom bila prazna jer policija je s puta vratila navijače gostiju kući. Kad su domaći čuli da gosti neće doći, otvorili su kapije istoka, dijelom pustili publiku (i) bez ulaznica. Navodno su se Horde zla “iščašeno” ponašali, neki nisu imali dokumente, dio ih “pao na alkotestu”. Navodno je ovo bio (i) uzvrat Sarajlijama za (od)vraćanje Škripara od dolaska na Koševo. Intoniranje himne izazvalo je ovaj put veliku buru, osobito u sarajevskim medijima. Jer, dok se izvodila bh. himna nebo su parali zvižduci, a gledatelji pjevali: “Ponosna moja je zemlja Hercegovina...” Bilo je i drugih raznih pogrdnih skandiranja na Pecari, što je svakako za osudu. Rekli bismo - sličan folklor kao na Koševu u prvoj utakmici, kada je publika pjevanjem: “Jedna si jedina, moja domovina” utišala zvuke himne BiH, koju čini nam se (baš) nigdje ne vole, što je također za svaku osudu. Ta, sve isto već je nažalost viđeno kad igra reprezentacija BiH u Zenici ili lani na finalu kupa u Tuzli između Slobode i Radnika, kada je publika također “ušutjela” himnu “Jednom i jedinom”.
Sama utakmica bila je rovovska borba bez ljepote, s malo akcija u kojima je netko “sastavio” više od dva dodavanja. Sarajevo je veći dio utakmice bilo premoćnije, imalo više prigoda iz 90. minutnog presinga. No, koliko god je Sarajevo dominiralo na Pecari, toliko je Široki bio bolji na Koševu. Najveću prigodu da rano dođu u vodstvo namjestio je Anel Hebibović Nerminu Crnkiću u 17. minuti, ali ovaj je “čudesno” promašio. Nešto kasnije Čabraja je imao sličnu prigodu dovesti u vodstvo domaće... Jedanaesterac u 65. minuti na opće čuđenje i igrača i publike “svirucnuo” je sudac Jakupović sa zadrškom, nakon što se u “čerupanju” Slavka Bralića i Marka Mihojevića, gostujući branič “skljokao” na travu, a lopta već bila u zagrljaju Bilobrka. Amer Bekić je bio đavolski precizan i siguran, poslavši Bilobrka desno a loptu lijevo... Ipak, završilo je onako kako smo opisali na vrhu teksta. Prije Sarajeva Široki je na putu do pehara “poobarao” Slobodu, Zrinjski i Željezničar. Čelnici domaćih, predsjednik Miro Kraljević, Marinko Gilja i Ante Musa te direktor Zoran Trto Bubalo bili su nakon utakmice umrljani znojem svojih igrača i drugih čestitara. Ruke su im otekle od stiskanja, ramena se spustila od tapšanja. Ma, neka, zaslužili su, ovo je i njihov uspjeh:
-Rekao sam nakon Izborne skupštine u veljači da ću od sada dolaziti i na treninge, ne samo na utakmice. Ima me, je li tako, pitao je Ante Musa, “isturena ruka” Feala u Upravnom odboru. Ma, ima ga, a uskoro će ga biti i na europskim odredištima...
- Svaka čast, čestitke momčadi, treneru, upravi i publici, rekao nam je Željko Knezović, član uprave koji (koliko znamo) nikada nije riječ podijelio medijima:
-Dio čestitki upućujem bivšem predsjedniku Miji Jeliću, koji je iz poznatih razloga daleko od Pecare. Njegove zasluge što je klub poprimio ove dimenzije po pitanju organizacije, ugleda i imidža kluba u zadnjih 20 godina nemjerljive su i nesporne...
Lijep rastanak
Treći vratar, ujedno trener kolegama Luki Bilobrku i Antoniu Soldi, prve čestitke primio je od kćerkice Nikoline. On je najstariji u momčadi, zimus je odradio 43. pripreme. S kratkim je prekidima na Pecari već dva desetljeća, još iz vremena “vladavine” legendarnoga pokojnog trenera Žarka Barbarića i “predsjednikovanja” Marinka Gilje. Nikola kaže:
- Mislim da je blizu kraj, dosta je više, teško je i naći ljepši trenutak za rastanak kao ovakav s osvojenim peharom...
