Od njegova posljednjeg nastupa za Rusiju prošlo je propisanih godinu dana i vaterpolist Konstantin Harkov (25), ubojiti ljevoruki napadač, trebao bi sljedećih dana dobiti i hrvatsko sportsko državljanstvo (putovnicu već ima). Bivši mladostaš, a sadašnji vaterpolist splitskog Jadrana redovito sudjeluje u pripremama hrvatske reprezentacije i u hrvatskom taboru svi s nestrpljenjem iščekuju dokument iz Fine – dopuštenje da Harkov može igrati za Hrvatsku.
Suspenzija za Ruse
No, kako je godina dana od Harkovljeve posljednje utakmice u kapici ruske reprezentacije istekla 21. veljače ove godine (oproštajni nastup za Rusiju dogodio se baš u susretu s Hrvatskom na rotterdamskim kvalifikacijama), u javnosti se počelo postavljati pitanje: što se događa i ima li s tom akvizicijom kakvih problema? No Perica Bukić, dopredsjednik HVS-a i njegov izvršni direktor, mirno iščekuje dovršetak procedure.
– Kad su se stekli uvjeti i istekla ta godina dana, mi smo Fini poslali kompletnu dokumentaciju, između ostaloga Konstantinovu izjavu, presliku njegove hrvatske putovnice i pismo ruskog vaterpolskog saveza s potvrdom da je Harkov posljednji put za Rusiju igrao 21. veljače 2021. godine. Ispunjeni su, dakle, svi uvjeti za njegov prelazak pod hrvatsku zastavu i mi očekujemo da će se taj slučaj sljedećih dana riješiti. U svakom slučaju prije travnja kada će naša nacionalna vrsta nastaviti s akcijama. Zamolit ćemo gospodina Josipa Varvodića, dopredsjednika Lena s dobrim vezama u Fini, da to malo pogura – kaže Bukić.
Ne očekuje da će ova politička kriza koja je uslijedila nakon invazije Rusije na Ukrajinu na bilo koji način utjecati na rješavanje ovog slučaja. Mi bismo dodali da bi mogla i pomoći, iako takvu pomoć nitko nije želio, jer su Fina i Len suspendirali sve ruske (i bjeloruske) selekcije u momčadskim sportovima. Pa tako ni na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Splitu (koncem kolovoza i početkom rujna) neće biti ruskih vaterpolista i vaterpolistica. I sam Harkov mirno očekuje dovršetak procedure svoje sportske repatrijacije i ne očekuje tu nikakve probleme.
– Odlučio sam igrati za Hrvatsku jer sam ovdje dobro primljen i jako sam napredovao. S Hrvatskom ću imati daleko veće izglede za osvajanje medalja nego s Rusijom. A moja velika želja je osvojiti olimpijsko zlato! – objasnio je svoj prelazak. Nismo momka iz Čehova (gradića nedaleko od Moskve) željeli dovoditi u neugodnu situaciju pitanjima o ratu i politici, no on je svoj stav iskazao kratko i jasno.
Sport "na aparatima"
– Rat je uvijek nešto loše, gdje god bio. Nadam se da će razaranja i ubijanje ljudi što prije prestati. A Bukiću nismo mogli ne spomenuti subotnjih 0-4 naših protiv srpskih klubova u Regionalnoj ligi. To se još nije dogodilo.
– Malo iznenađenje je možda poraz Juga, a sve ostalo je, nažalost, očekivano. Godinama već upozoravamo na tešku situaciju u kojoj su se našli naši vaterpolski klubovi, kao i svi drugi klubovi u momčadskim sportovima. Srbi puno više ulažu, kao, uostalom, i Mađari i svi ostali. Ako ništa ne poduzmemo, bit će sve gore i gore, taj odnos kvalitete ići će na štetu hrvatskih klubova. Pandemija je dodatno osiromašila naše klubove i oni su sad, slikovito rečeno, na aparatima – kaže Bukić.
