Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Sport

Prvak jedne države u košarci trenira u školskoj dvorani, i to nakon što završi redovita nastava

27. svibnja 2018. u 19:00 0 komentara 439 prikaza
Pogledajte galeriju 1/11

Hrvatski športski klub Zrinjski najuspješniji je sportski kolektiv u Bosni i Hercegovini u ovoj godini. Nakon što su se nogometaši okitili trećom uzastopnom titulom prvaka, mostarski košarkaši osvojili su svoj prvi naslov prvaka BiH, skinuvši s trona peterostrukog uzastopnog prvaka Igokeu iz Aleksandrovca. Pridodamo li uspjesima košarkaša i nogometaša zapažene rezultate rukometaša Zrinjskog, koji se ovih dana bore za pehar Kupa BiH, tvrdnju s početka ovoga teksta teško je oboriti, piše Večernji list BiH. 

“Zlatna” Zlata

Hercegovački sportaši bilježe sjajne uspjehe. Rukometaši Izviđača iz Ljubuškoga, koji su nas naviknuli na titule, prvaci su BiH u rukometu, a zlatne rukometašice Gruda, okupljene oko “zlatne” Zlate Zubac, uzele su prvenstvo uvjerljivo, opet bez poraza. Četiri godine bez poraza! U prvenstvu. U Kupu su izgubile od susjeda iz Ljubuškog. Pribrojimo im i uspjehe stolnotenisača, malonogometaša, plivača, boksača i karataša. U Mostar je s Europskog prvenstva stigla zlatna medalja Ivana Klepića, koji je na tatamiju nadjačao trenutačno vodećeg svjetskog karataša Nijemca Hornea. Čekamo Ivanovu zlatnu olimpijsku medalju iz Tokija. Što nam ovi uspjesi govore? Radi li se ovdje o slučajnosti, fenomenu, čudu ili o kontinuiranom radu zaljubljenika u sport? Možda o svemu pomalo.

Zar nije fenomen imati četvoricu igrača u NBA ligi, koliko ih je Hercegovina u najjačoj ligi na svijetu imala prošle godine? Ljubitelji košarke s ponosom i divljenjem pratili su izvedbe Bojana Bodanovića, Mirze Teletovića, Dragana Bendera i Ivice Zupca u dresovima Indiana Pacersa, Milwaukee Bucksa, Phoenix Sunsa i Los Angeles Lakersa.

Zar nije čudo (međugorsko), gledati Ivana Dodiga i Marina Čilića u finalu Wimbledona? Neki će reći da Hercegovci imaju dobre genetske predispozicije i da su zbog svoje fizičke građe dominantni i predodređeni za sportove u samom startu.

- Ivo Andrić je davno zapisao da Hercegovina, osobito južna, ima poseban soj ljudi, a fra Didak Buntić da nigdje na svijetu nema radišnijeg i sposobnijeg naroda od našeg hercegovačkog. I jedan i drugi kažu da tom narodu ne treba ništa osim jednog normalnog državnog okvira. Ali, evo, događaju se fenomeni i bez državnog okvira. Uz stotinu prepreka, hercegovački sportaši iz godine u godinu postižu rezultate koji su, po meni, na razini fenomena. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da jedan nogometni klub, koji se zbio u jednoj polovici grada, tri puta zaredom suvereno vlada nogometnom scenom BiH, unatoč velikoj tradiciji koju imaju Sarajevo, Željezničar, Sloboda i Čelik? Ili, kako objasniti uspjeh rukometašica Gruda, pa nevjerojatni uspjeh košarkaša Zrinjskog koji praktički nemaju krova nad glavom. To nam govori da u Hercegovini postoje tako sposobni, daroviti i tako uspješni ljudi da im treba samo malo državnog okvira kako bi bili fenomen nad fenomenom. To je sublimacija talenata i sposobnosti koji su se okupili i, unatoč svakom jadu i bijedi, ostvarili uspjeh - mišljenje je odvjetnika Josipa Muselimovića, kome su sportaši i sportski uspjesi nezaobilazni u kolumnama i knjigama.

Dobra poruka

I doista je tako. Ovim talentiranim mladim ljudima i entuzijastima koji ih vode treba samo podrška države, odnosno politike. Jer ljudi su broj jedan. Oni su najvažniji. Kad pogledamo tko vodi ove naše prvake, vidimo uspješne i izgrađene ljude s vizijom koji su se spremni na odricanje kako bi postigli rezultate. Odreda su uspješni gospodarstvenici, vjerojatno imaju osiguranu vlastitu budućnost, ali nesebično žele ostaviti nešto iza sebe i učiniti dobro za ovo društvo. Dobra su poruka i primjer političarima jer obuzme nas jad i čemer kada pomislimo u kakvim objektima treniraju naši sportaši koji godinama čekaju dogovor političara da im se izgradi toliko potrebna sportska dvorana u Mostaru.

Prvak jedne države u košarci trenira u školskoj dvorani, u kojoj radi još desetak klubova, i sve to večernjim satima kada nastava završi. A kad im se termini poklope, utakmica se i trening odgađaju. A, o trenerskom kadru, ljudima koji volonterski rade u klubovima da i ne govorimo. E, to je naša stvarnost unatoč kojoj, kao u inat, sportaši nižu uspjehe.

- Ovakav rezultat je teško ponoviti u ovakvim uvjetima. Teško je održati kontinuitet jer smo zarobljenici trenutačne političke situacije u BiH. Posebno mi u Mostaru. Primjera radi, ne možemo prići dovršetku sportske dvorane jer smo zarobljeni politikom koja nam ne dopušta uraditi i ono što možemo. Ovoliko koliko država izdvaja za sport nije dovoljno za vrhunske rezultate. Međutim, možda je sad pravo vrijeme da iskoristimo ovaj trenutak, ovaj veličanstveni šampionski ambijent na razini grada i da preko Sportskog saveza grada Mostara napravimo pozitivan zaokret u odnosu prema sportu i da potpomognemo naše sportaše u onoj mjeri u kojoj zaslužuju - kazao nam je Marijan Kvesić, predsjednik Olimpijskog odbora BiH.

Struka tvrdi da posljednji uspjesi hercegovačkih sportskih klubova nikako nisu plod slučajnosti. Oni su rezultat kontinuiranog rada, ali i dolaska novih ljudi koji su jamac budućnosti i čiji se sportski uspjeh temelji na ljubavi. Možda je formula uspjeha, kako nam kaže dugogodišnji rukometni stručnjak Filip Pile Garmaz, “kvalitetan rad, dobra ekipa i dobra financijska podrška”.

- Radimo dobro s djecom, postižemo uspjehe i možemo se ravnopravno nositi sa svim klubovima u regiji. Jest da imamo deficit u sportskim objektima, ali nama rukometašima je veliki doprinos novi objekt u kampusu u Rodoču. Konačno imamo radnu dvoranu u kojoj možemo trenirati koliko želimo jer je u našem vlasništvu. To jest skromno, ali je naš objekt - kaže legendarni Pile.

Slaba strana ovih uspjeha, ako se uopće o njima treba govoriti, jest da su ovi klubovi iznjedrili mali broj domaćih igrača. Nemaju pomlatka. Jedini klub u Hercegovini koji se oslanja(o) na domaće snage je Široki Brijeg. Možda bi i drugi trebali slijediti njegov primjer. Ali, za održavanje kontinuiteta u postizanju dobrih rezultata, osim ljubavi, entuzijazma i organizacije trebat će i financijska podrška. Jer lovci grabe. Talenti odlaze iz Hercegovine. Posljednji je Filip Vistorop, rukometaš Zrinjskog, koji stopama svojih kolega iz Ljubuškoga Hrstića i Ereša odlazi u PPD Zagreb. Ni prvi ni zadnji, rekli bismo. Hercegovina i u sportu sve naseli, a sebe ne raseli. Kažu da su kultura i sport, uz obrazovanje, najbolja nadogradnja civiliziranog društva i najbolja polazišna točka za budućnost. Ljudi koji vode ovaj narod to bi trebali shvatiti ako žele živjeti u boljem i zdravijem društvu i promicati natjecateljski duh. •

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.