Nakon bajke u Münchenu, u jedinoj utakmici koju su morali pobijediti u drugom krugu, hrvatski rukometaši su ‘izgorjeli’.
Porazom od Brazila (26:29) vratili smo se očigledno u surovu stvarnost. Stvarnost u kojoj moramo loviti najmanje četvrto mjesto u skupini kako bismo osigurali igranje u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine.
Da smo pobijedili Brazil, to mjesto već bismo osigurali i bili debelo u igri za polufinale. Pobjeda protiv Španjolske u prvom krugu bio je korak naprijed, poraz od Brazila dva koraka nazad.
Ovim porazom, odlazak na kvalifikacijski turnir u Tokio pod velikim je upitnikom. Pogotovo ako izgubimo obje sljedeće utakmice.
Ostat ćemo na četiri boda, a Brazilu će biti dovoljna dva boda u sljedeće dvije utakmice (Španjolska, Island) da bude ispred nas. I Španjolska će biti ispred nas ako u sljedeće dvije utakmice osvoji najmanje tri boda u susretima protiv Brazila i Njemačke.
Što i kako dalje? Možda jesmo bili u euforiji nakon prvog kruga, a možda smo se nerealno ponadali da smo na tragu portugalskog zlata, ali nas je Brazil jako brzo prizemljio. Da bismo se dočepali polufinala moramo pobijediti Njemačku, a onda i Francusku. To se neće dogoditi. Uvjeren sam u to.
Ovaj poraz ostavit će veliki trag na ove dečke, a već večeras moraju na dvoboj s Njemačkom koju će bodriti 20. 000 navijača i kojoj pobjeda otvara vrata polufinala. Mi smo uz sve umorni, a Njemačka je odmarala cijeli dan. Nije ni to nevažno.
Opet, bili smo otpisani i u Poljskoj 2016. pa smo u onoj čudesnoj utakmici pobijedili Poljsku s 14 razlike i to pred njihovim navijačima u Krakowu. Može li se čudo dogoditi i večeras? Teško. Opet, kako kaže jedna poslovica: ‘Čuda se događaju samo onima koji u njih vjeruju’.
- Da bismo pobijedili u obje utakmice moramo odigrati herojski. Možemo li odigrati herojski? Moram vjerovati da možemo. Od ovog ne možemo gore. Barem se nadam – zaključio je Červar.
U Dohi, na svjetskom prvenstvu 2015. smo se provukli pored Brazila (26:25), Četiri godine kasnije nismo. Nije neka utjeha, ali je zgodno znati.
Kad nas je posljednji put pobijedila južnoamerička reprezentacija (Argentina, 2003. godine u Portugalu) postali smo svjetski prvaci. Znam, svi će se sad slatko nasmijati, ali vjerujmo još malo u čuda. Sanjajmo još barem do večeras...
