Ante Rebić nakon Europskog prvenstva uzburkao je duhove, “izletio” je s objavom na društvenim mrežama koja nije bila nimalo blaga prema izborniku Zlatku Daliću.
“Osobno mi je žao što nismo imali nekoga da iskoristi ovu talentiranu generaciju + dva genijalca (L + M) da napravimo nešto (puno) više na ovom Europskom prvenstvu. Nakon svega, nije ni bitno tko je ‘krivac’. Činjenica je da smo zadnje dvije-tri godine...”, objavio je i uz to stavio emotikon izmeta.
Jako neprilično od igrača kojeg je, bez obzira na sve kritike zbog toga, Dalić držao u momčadi, a neće mu pomoći ni to što je objavu vrlo brzo obrisao, a onda i ugasio svoj profil. No u povijesti naše reprezentacije nije Rebić nekakva iznimka. Bilo je već svakojakih izjava, teških riječi, bježanja iz kampa reprezentacije, odbijanja poziva u reprezentaciju, tjeranja iz kampa reprezentacije, nedopuštenih noćnih izlazaka...
Mornara i Cvitu izbacio Ćiro
Tako je Ivicu Mornara iz reprezentacije 1996. izbacio Ćiro Blažević, iza ponoći ga je zatekao na hotelskom šanku, izlika je bila da je došao po sendvič, no Ćiro nije imao milosti i poslao je Mornara kući, a na Euro 1996. vodio je Igora Cvitanovića. A onda je dvije godine kasnije Cvita izletio s popisa putnika na Svjetsko prvenstvo i ostao bez svjetske bronce. Njemu je Ćiro zamjerao premalo angažmana na treninzima, odbijanje trčanja na jednom treningu i nesretni Cvita, koji je trebao zamijeniti ozlijeđenog Bokšića, umjesto u Francusku, morao je otići kući iako je bio ljubimac predsjednika Franje Tuđmana koji je i pokušao urgirati kod Ćire da ga ostavi.
Sigurno je u međuvremenu bilo još nekakvih napetih situacija koje su izglađene ili nisu došle do javnosti, sve do 2005. godine kada je pripreme reprezentacije u kampu u Čatežu usred noći napustio Igor Bišćan. Bio je nezadovoljan statusom kod tadašnjeg izbornika Otta Barića, shvatio je da nije u prvom planu za udarnih 11 i odlučio je otići, a Barić je tek ujutro saznao da ga više nema.
Poseban šou složio je naš trojac Darijo Srna, Ivica Olić i Boško Balaban. Na pripremama reprezentacije koju je tada vodio Slaven Bilić dečki su se odlučili “malo” opustiti, otići bez dozvole iz kampa i proveseliti se u noćnom klubu Fontana. Možda ih se ne bi ni otkrilo da netko od nabrijanih gostiju nije odlučio zapucati iz pištolja pa se otkrilo da je i reprezentativni trojac u 5.45 sati ujutro bio tamo. A za tri dana trebali su igrati u Moskvi. Sva trojica pokajala su se, ispričala, ali su za utakmicu s Rusijom bili suspendirani. Kasnije se sve smirilo i dečki su vraćeni u nacionalnu momčad u kojoj su i jako dobro igrali, no te narodnjake u Fontani sigurno su i oni dobro zapamtili.
Nakon Fontane bila je Funtana i konoba More. Tada, 2009. godine, Bilić je dopustio igračima da izađu, pustio je ih do dva sata u noći. I došli su na vrijeme, ali neki su bili poprilično pod utjecajem alkohola, fotografi su u takvom stanju uhvatili Jelavića i Sharbinija.
Nakon Eura 2012. Josip Šimunić obrušio se na izbornika Slavena Bilića koji je ionako bio na odlasku:
– Nisam ja neki balavac pa da se prema meni tako ponaša. Kad sam tražio objašnjenje, počeo je filozofirati. Pa bilo bi logičnije da mi je u facu rekao: “Slušaj, Joe, nisi mi više potreban.” Bio bih tužan, ali bi mi bilo lakše prihvatiti. Možda je problem što mi njegov brat nije menadžer. Vjerojatno nije slučajno da su se u posljednjih šest godina mnogi na ružan način oprostili od reprezentacije. On se za trenerski rad ocijenio peticom, a ja ga kao osobu ocjenjujem jedinicom – rekao je, među ostalim, Šimunić.
Danijel Pranjić bio je nezadovoljan što ga Igor Štimac nije pozivao, navodno se ljutio zbog toga što njega nije zvao, a zvao je Sammira. Pranjić je kasnije demantirao da je to bilo zbog Sammira, već da se ljutio na izbornika.
- Moj odnos sa Sammirom je dobar, to je izvučeno iz konteksta. Nisam imao ništa protiv Sammira, ta odluka je došla kad je on pozvan, a ja sam rekao da neću igrati za reprezentaciju dok je Štimac izbornik. A protiv Sammira nemam ništa – rekao je Pranjić nakon što se kod Nike Kovača vratio u reprezentaciju.
Dalić se riješio Kalinića
Nimalo nježni u svojim intervjuima Večernjem listu nisu nakon SP-a u Brazilu bili Eduardo da Silva i Ognjen Vukojević prema izborniku Niki Kovaču. A nakon utakmice s Bugarskom i Nikica Jelavić odlučio je otići iz reprezentacije Nike Kovača. Po povratku iz Sofije u Vukovar centarfor Nikica Jelavić priopćio je izborniku Niki Kovaču da nezadovoljan statusom u momčadi napušta hrvatsku reprezentaciju.
Dejan Lovren i Ante Čačić prepucavali su se 2016. godine, nekoliko se puta Lovren nije odazvao pozivu izbornika pravdajući se ozljedom.
Još su svježa sjećanja na slučaj Nikole Kalinića na SP-u u Rusiji, nije prihvaćao svoj status u momčadi, nije želio ulaziti u igru u zadnjim minutama i širio je nezadovoljstvo pa Zlatku Daliću nije ostalo drugo nego ga potjerati kući iz Rusije. I bez njega doći do svjetskog srebra.
To su samo neke od nepodopština u našoj nogometnoj reprezentaciji. Na pripremama i velikim natjecanjima, kad je momčad dugo zajedno, dolazi do nervoze, zna se to događati i u klubovima, a nakon takvih velikih natjecanja, kakav je za nas bio Euro, ima kritika, ima nervoze i nije čudo da netko pukne. Očekivanja su velika, igrači su stalno na rubu toga da budu ili heroji ili gubitnici i nije čudo da onda reagiraju neprimjereno. Prije su to bili neki drugi igrači, sada je to napravio Ante Rebić. Sada je šteta njegovom objavom već napravljena, treba naći izlaz iz svega toga i okrenuti se onome što nas čeka dalje, a to je rujan i tri kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo u Kataru koje se igra sljedeće godine. Nadajmo se da ćemo biti i tamo, da ćemo biti uspješni pa, ako se i nakon toga dogodi kakvo “istrčavanje” s neprimjerenim izjavama na društvenim mrežama, bit će manje važno. I bolje da bude iskakanja nakon velikog natjecanja nego na pripremama prije toga ili u vrijeme kad natjecanje već traje. Ovako je šteta ipak manja, a bit će manja i ako se iz svega ovoga nešto nauči.
Nigdar ni bilo da nekak ni bilo i nigdar nebu bilo da nekak nebu bilo...