Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Sport

Lovrić: Tjelesna aktivnost nema alternativu

01. prosinca 2020. u 13:52 0 komentara 1025 prikaza

O važnosti kretanja u suvremenim uvjetima života i educiranosti ljudi o dobrobiti tjelesne aktivnosti za zdravlje razgovarali smo s doc. dr. sc. Franjom Lovrićem, nositeljem katedre za “Kineziološke aktivnosti i zdravlje” sa studija kineziologije na FPMOZ-u Sveučilišta u Mostaru.

Kako suvremeni način života utječe na tjelesnu aktivnost?

- S jedne strane svaki novi tehnološki izum ide za tim da olakša živote ljudi, dok, s druge strane, upravo to često znači manje kretanja i razvijanje sjedilačkog načina života. Današnja djeca, mladi i odrasli kao da više nemaju vremena za kretanje, igru i tjelesnu aktivnost, a ona je u sklopu njihovih svakodnevnih aktivnosti svedena na minimum. Možemo reći da hipokinezija, poznatija kao “bolest” nedostatka kretanja, gotovo jednako zahvaća sve dobne kategorije. Svi dokazi upućuju na važnost kretanja u smislu prevencije bolesti. Također je važno naglasiti i smanjenu kvalitetu života osoba koje su nedovoljno aktivne. Često znamo čuti da je današnji životni stil brz. No, ovdje bismo trebali zastati i zapitati se što je to u našem danu bilo “brzo” i tko je to bio u pokretu. Zasigurno ćemo se složiti da je bila brza hrana, kava, sastanak, a da je u pokretu bio naš automobil, e-mail, mobitel, ali ne i mi.

Koje su posljedice smanjenja kretanja?

- Sve ranije nastupaju degenerativne promjene sustava za kretanje. Osim ovih problema, nedostatak kretanja izravno utječe i na kardio-respiratorni sustav, probleme s pretilošću i viškom kilograma, kao i podsustavima u organizmu koji zbog nedostatka kretanja ne mogu uspostaviti stanje ravnoteže, što dovodi do raznih bolesti poput dijabetese, povišenog krvnog tlaka, poremećaja rada štitne žlijezde, pa sve do malignih bolesti.

Unatoč svemu navedenom, imamo dojam da tjelesna aktivnost kod velikog broja ljudi nije prepoznata?

- U pravu ste, tjelesna aktivnost još nije prepoznata kao jedan od lijekova za zdraviji i kvalitetniji život. Ovaj problem je prepoznat i na globalnoj razini. Dakle, ne govorimo o izoliranim slučajevima, nego o sustavnom globalnom problemu.

Gdje vidite razloge ovakvom stanju, koja su moguća rješenja?

- Teško je detektirati razloge za ovaj problem, no zasigurno jedan od njih je i taj da ubrzani tehnološki razvoj, potreba za osiguranjem egzistencije i prilagodba suvremenim načinima života kreiraju nove obrasce ponašanja u kojima je tjelesna aktivnost, u pravilu, malo zastupljena. Stoga je potrebno dodatno poraditi na društvenoj informiranosti i edukaciji o važnosti tjelesne aktivnosti kako bi ona postala dobrovoljna, a ne samo obvezna aktivnost na poslu, nastavi tjelesne i zdravstvene kulture ili pak privilegija malog broja vrhunskih sportaša.

Koliko bi to bilo dovoljno tjelesne aktivnosti, postoje li neke preporuke na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj razini?

- Možemo reći kako je bilo kakva tjelesna aktivnost bolja od nikakve, kao i to da količinu, vrstu i intenzitet trebamo prilagoditi našem trenutačnom statusu. Svjetska zdravstvena organizacija organizira sastanke, vrši i donosi preporuke o potrebnoj količini i vrsti tjelesne aktivnosti. Na simpoziju koji je održan prije koji dan donesene su najnovije smjernice koje govore da se za odrasle osobe preporučuje minimalno 150 - 300 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, dok je kod djece i adolescenata potrebno 60 minuta svakodnevne tjelesne aktivnosti, koja na tjednoj razini treba biti barem tri puta intenzivnijeg karaktera.

Možete li nam navesti neki primjer za ove skupine?

- Za djecu bih svakako preporučio aerobnu tjelesnu aktivnost koja uključuje sadržaje bazičnih motoričkih znanja (trčanje, skokovi, preskakivanja, penjanje, provlačenje, bacanje, hvatanje...) navedeno može biti realizirano kroz običnu dječju igru u prirodi ili kroz različite organizirane sportske aktivnosti poput univerzalnih sportskih škola. Adolescenti, uz aerobne aktivnosti trčanja i hodanja, mogu sudjelovati i u aktivnostima intenzivnije vožnje biciklom, treninga u sportskim klubovima ili vježbi snage s vlastitim tijelom. Za odrasle idealne su cikličke aktivnosti za koje nije potrebna neka posebna oprema, a u kojima je intenzitet moguće kontrolirati poput hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plivanja. Odrasli također mogu pohađati različite grupne oblike vježbanja. Također bih se osvrnuo i na važnost razmišljanja o tjelesnoj aktivnosti tijekom obavljanja svakodnevnih životnih obveza. Kao primjer možemo uzeti odlazak na posao, trgovinu, korištenje stepenica umjesto lifta, obavljanje kućanskih poslova... te aktivnosti koje možda neće u potpunosti zadovoljiti naše potrebe za kretanjem, ali će u duljem razdoblju sigurno pomoći razvijanju pozitivnih navika i činiti razliku u razini svakodnevne tjelesne aktivnosti.

Ne možemo zaobići aktualnu temu tjelesne aktivnosti u vrijeme pandemije COVID-19, koliko epidemiološke mjere negativno utječu na sport i tjelesnu aktivnost?

- Smatram da ne postoji područje na koje pandemija koronavirusa nije utjecala. Već danas imamo rezultate brojnih znanstvenih istraživanja u vrijeme zabrane kretanja koji pokazuju negativan utjecaj na razinu tjelesne aktivnosti. Navedeno je u potpunosti očekivano i u prvim mjesecima pojave virusa zbog svih nepoznanica to je bila jedina moguća odluka. Tijekom tog vremena događala su se dva fenomena, jedan je negativan i on opisuje ljude koji su do tada vježbali po ustaljenim programima i sportskim centrima, a koji su preko noći zatvoreni. Drugi fenomen su ljudi koji nisu bili tjelesno aktivni, ali su se, “zahvaljujući” tzv. lockdownu našli u situaciji da imaju višak slobodnog vremena i odlučili su se aktivirati te su se počeli kretati u prirodi. Također je primjetan značajan porast zanimanja za online programe tjelesnog vježbanja iz vlastitog doma.

Sportska natjecanja također su otkazana ili odgođena za nove termine?

- COVID-19 u velikoj mjeri pogodio je klubove, prekinuta su prvenstva, odgođen veliki broj međunarodnih natjecanja, kao i najveće sportsko natjecanje Olimpijske igre. Posljedice su osjetili i mlađi uzrasti u sportu, posebno kroz sportske igre u kojima je nemoguće sudjelovati bez fizičkog kontakta kako s protivnicima tako i sa suigračima. U takvim uvjetima profesionalnim sportašima bilo je teško naći motivaciju. Mišljenja sam da su nakon početnog šoka sportski djelatnici napravili odličan posao. U neizvjesnim vremenima trudili su se u skladu s mjerama učiniti sve da sportaši ostanu aktivni. Organizirani su online treninzi, treninzi na otvorenom, treninzi u manjim skupinama. Istina da se sportska natjecanja održavaju pred publikom i radi nje, ali u ovom trenutku najvažnije je osigurati kontinuitet treninga i natjecanja, a nadam se brzom povratku i navijača uz sportska borilišta.

Za kraj što mislite o trenutačnoj situaciji i kako se u ovim uvjetima ponašati odgovorno, a ostati tjelesno aktivan?

- Ozbiljnost i odgovornost trenutačno su najbolji način na koji možemo zaštiti sebe i svoje bližnje, no to, po mom mišljenju, nikako ne bi trebalo značiti zabranu tjelesne aktivnosti. Mišljenja sam da tjelesna aktivnost, kroz jačanje organizma, podizanje imuniteta i niz psihološki dobrobiti, uz odgovornu primjenu i odgovarajuće načine, u ovim izazovnim vremenima nema alternativu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.