Ivan Sušak (27), 203 centimetra visoki div rođen je u Metkoviću, iako će za sebe kazati da je Hercegovac. Jer, otac mu je iz Gabele, a genetskom kodu kršne Hercegovine Ivan vjerojatno može zahvaliti svoje impresivne fizičke gabarite. Ovaj skromni momak zadnjih se mjeseci profilirao u najboljeg vratara Supersport HNL-a. Po mnogima je Sušak jedna od ključnih figura nogometne renesanse koju je Mario Kovačević donio u Podravinu. Zanimljivu nam je priču ispričao vratar Slavena Belupa koji je i prema statističkim parametrima najbolji vratar elitnog razreda našeg nogometa.
- Moja nogometna priča počela je u GOŠK-u iz Gabele. Do 16. godine igrao sam na poziciji stopera. Na jednoj utakmici ozlijedio nam se vratar i pošto sam bio najviši u momčadi, stao sam među vratnice. Te godine smo odmah bili prvaci juniorske lige, a ja sam proglašen najboljim vratarom. Nakon toga sam, uz pomoć brata Zdravka, koji je dobar prijatelj sa Sergejem Jakirovićem, došao u Sesvete. Tamo je Jakirović bio trener juniorske momčadi. U Zagrebu sam prije toga bio svega nekoliko puta u posjeti bratu. To mi je preseljenje bio i određeni šok. Na Jakirovićev sam nagovor preselio, zbog toga sam mu jako zahvalan. Relativno brzo sam priključen prvoj momčadi Sesveta... - počeo je Sušak.
Nakon toga uslijedile su epizode u Trnju, Rudešu, Dugom Selu, češkim Budejovicama...
- Nakon Sesveta, dobio sam poziv u Hrvatski dragovoljac, no ta priča brzo se raspala i ostao sam bez kluba. Potom me Denis Bezer pozvao u Zagorec iz Krapine. Morao sam prihvatiti, no nakon petnaestak utakmica stigao je poziv u Češku. Tamo nisam puno branio, no puno sam naučio. Pola godine bio sam rezerva Jaroslavu Drobnyju koji ima i preko 200 nastupa u Bundesligi. Nakon toga vratio sam se u Rudeš koji je slagao dobru priču. Vrlo brzo pojavila se opcija za Maribor. To mi je jedan od najdražih klubova u karijeri. Ono što je Dinamo kod nas, to je Maribor u Sloveniji. Tamo sam najviše naučio i sazrio. U početku mi je bilo teško jer sam se odmah, nakon mjesec dana ozlijedio. Malo je i moja krivnja, no nisu mu se poklopile neke stvari - kaže Sušak.
Nakon sedam mjeseci dobio je poziv Dejana Klafurića u Slaven Belupo.
- Bilo je to 2021. godine. Sada će na ljeto biti skoro četiri godine otkako sam došao. Pogodio sam dolaskom u Koprivnicu. Bilo je uspona i padova, a sezonu i pol sam izbivao zbog ozljeda. No, ovdje sam presretan jer mi je Slaven Belupo dao sve, priliku u najvišem rangu, a to se ne zaboravlja. Ove sezone napravili smo priču kakvu smo mogli samo sanjati.
Iako je rođen u Metkoviću za sebe će kazati da je više Hercegovac.
- Mama je iz Metkovića, a otac iz Gabele. Moje selo graniči s Hrvatskom. U Metkoviću sam išao u školu. U Podravini mi je lijepo. No, navikao sam dolje na moju domaću hranu, jegulje i žabe.
A čije savjete danas najviše slijedi?
- Moj otac je bio isto nogometaš, stoper. No, rano sam otišao od obitelji u Zagreb. Kao dijete sa sela, sve mi je bilo čudno. Najviše sam zahvalan bratu Zdravku koji mi je puno pomogao i bez kojeg ne bi bilo moje karijere. Savjetovao me o životu, nogometu, životu u Zagrebu. Naučio sam da bez predanog rada nema ništa. Naravno, moram spomenuti i svog menadžera Nikicu Jelavića. Bez njih ne bi bilo ničega.
Kada priča o vratarima, kao ultimativne uzore izdvojit će dva imena.
- Gigi Buffon mi je broj jedan. No, trenutačno najviše volim Gianluigija Donnarummu. Dosta mi prijatelja kaže da čak imamo i dosta sličnosti. Ponajviše po konstituciji. A kada sam bio stoper, najviše mi se sviđao Sergio Ramos, samo sam njega gledao. Iako, nisam bio agresivan kao on. Nisam volio grube duele, više sam volio igrati i postavljati se.
Dajete li savjete svojim stoperima u Belupu?
- (smijeh) Ne dajem. Odmah bi mi rekli: 'Što ti sada nama pričaš, pa ti si vratar...'
Ali to razumijevanje igre vam sigurno pomaže u vratarskom poslu?
- U pravu ste. Puno mi pomaže u donošenju odluka jer mi je percepcija drugačija.
Koje su vaše najbolje vratarske vještine?
- To će sigurno bolje procijeniti netko sa strane. Dosta sam visok, možda i previše za svoju poziciju. Često je u takvim slučajevima vratar spor u reakcijama nogama. No, treneri kažu da to nije slučaj kod mene, da imam dobru koordinaciju. Kažu da sam natprosječno koordiniran. Možda bih izdvojio i igru nogom. To vjerojatno mogu zahvaliti što sam igrao stopera.
Koliko vam gode sve ove pohvale zadnjih mjeseci?
- S obzirom na to koliko se dajem i radim, hvala Bogu, nagradilo me. Godi mi ta priča, no ne zamaram se previše. Ne želim poletjeti. Imam ljude od kojih primam kritike i pohvale. Tu su obitelj i treneri, važno je biti ponizan. Tako sam učen i odgojen. Ta mirnoća dolazi mi iz obitelji i vjere. Svaki rad vam se na kraju isplati. Bez toga nema ničega.
Statistika kaže da je Sušak u osam utakmica drugog dijela sezone primio pet pogotka, četiri puta je svoju mrežu sačuvao netaknutom. Omjer od gotovo 50 posto ne zvuči nimalo loše?
- Mediji jako forsiraju taj 'clean sheet'. Nije uvijek samo zaslužan vratar već cijela momčad. Nije isto kada vam ne šutnu na gol ili kada obranite četiri-pet zicera. Zadovoljan sam, samo neka me posluži zdravlje.
Ima li neka izvedba ove sezone koja vam je posebno draga?
- Uvijek su to utakmice protiv najboljih momčadi. Bilo je dosta dobrih obrana. Ali ako već moram izdvojiti, onda bi to bila ona u remiju 1:1 s Dinamom na Maksimiru. Tada sam imao dosta dobrih obrana.
Svi polemiziraju o tome što je u Slaven Belupo donio Mario Kovačević. Sudeći po načinu na koji funkcionira momčad, možda je njegov najveći forte ponajprije u menadžiranju tom grupom igrača, više nego u inzistiranju na taktičkim zamislima?
- Složio bih se s vama. Nikada nisam imao takvog trenera. On je najprije dobra osoba, a onda i trener. Zaista imam samo riječi hvale. Vjerojatno ste htjeli kazati da je to trener koji ne mudruje puno? Mi radimo na taktici, to je logično. Dosta trenera inzistira na taktici, a ne razmišlja o tom psihološkom pristupu ili menadžiranju, kako vi kažete. On je to sve savršeno spojio. Po karakteru je miran. Neprestano traži zajedništvo i pozitivu. Mi smo nekoliko utakmica ove sezone na poluvremenu gubili, no uspjeli smo pobijediti. Nakon lošeg poluvremena zna kazati: 'O lošim stvarima ćemo drugi dan, idemo izvući maksimum...' Zbog toga bih kazao da je mudar. Na treninzima ne filozofira. Imamo više planova igre, a treniramo samo s loptom, igrice na malom prostoru i uvježbavanje završnice.
Možda će Sušak biti dio momčadi koja će osvojiti prvi trofej u povijesti Slavena Belupa...
- Hm, da. Kada god mi netko spomene finale kupa, obuzme me nekakav poseban osjećaj. Četiri godine sam tu. Sada je trenerova ideja došla na svoje. Uvjereni smo da imamo šanse osvojiti kup.
Do kraja sezone, Slaven Belupo igrat će s Dinamom i Rijekom. Možda ćete izravno krojiti borbu za naslov prvaka?
- Zadnjih nekoliko sezona igramo zadnju utakmicu na Rujevici. Sve je moguće. Dinamo ne treba još otpisati. Rijeka igra odlično, brzo i atraktivno, primaju malo pogodaka. Hajduk ne igra atraktivno, no osvajaju bodove i to je najvažnije. No, ne zamaramo se protivnicima.
Odlične izvedbe otvorile su mogućnost da Sušak dobije poziv za reprezentaciju BiH.
- Znam da je bilo kontakata. Imam dvojno državljanstvo. Spreman sam na sve i moram razmišljati o svojoj budućnosti. Poziv bi mi sigurno otvorio mnoštvo novih opcija. Naravno da očekujem poziv u budućnosti. Daj Bože zdravlja, treba samo raditi...
Emocije bi vam jedino mogao poljuljati poziv za Hrvatsku? Zastao je na trenutak..
- Uh, to je već druga priča. Za to se živi, ima li nešto veće od toga...
A sljedeći iskorak vjerojatno je i ozbiljniji transfer?
- Naravno. To bi valjda bio logičan slijed. No, idem korak po korak. Imam ugovor sa Slavenom Belupom još godinu dana. Dođe li ponuda, lako ćemo se dogovoriti. No, sada ne razmišljam o tome.
Koja bi to liga bila u idealnom scenariju?
- Najviše volim Talijane, no engleska liga je po svemu. A gdje bih ja volio? Tko to zna. Ne bih puno mudrovao - zaključio je Sušak.
