Napokon je došao kraj i našim grčkim prokletstvima, klupskim i reprezentativnim patnjama i posrtanjima pod drevnom Akropolom. Lepršavi nogometni sirtaki na hrvatski način, u briljantnoj izvedbi virtuoznih Dalićevih plesača (naravno, ovdje govorimo samo o prvoj utakmici u Zagrebu, jer sinoćnja je, barem u napadačkom dijelu, bila podbačaj za što brži zaborav) otvorio je vatrenima široka vrata Rusije, a grčku reprezentaciju, šampione nogometne destrukcije i dekadencije, transferirao na odlagalište muzejske građe, gdje joj je odavno i mjesto.
– Čestitam dečkima koji su napravili ovaj veliki rezultat. Prvo su napravili lavovski posao u Ukrajini, a sada i u utakmicama s Grčkom. Svaka im čast, zahvaljujem im na tome. Neću previše o ovoj utakmici, mi smo ostvarili svoj cilj, a meni je nakon ove utakmice palo deset tona s leđa. Posljednjih mjesec dana nosio sam veliki teret i još veću odgovornost, puno je emocija bilo u meni, ali sam sve izdržao. Svi smo učinili ovaj narod sretnim – kazao je izbornik Zlatko Dalić pa dodao:
Bio sam jako napet
– Bio sam napet, nije bilo lagano. Na nama je bio veliki pritisak. Da smo primili gol, možda bi stigli i neki problemi. Naš je cilj bio kvalitetno odraditi defenzivni skok, zbog toga su u igri bili Mandžukić i Kalinić. I sada se javno ispričavam Andreju Kramariću koji nakon svojih partija protiv Ukrajine i Grčke nije zaslužio biti na klupi. Ali, mi smo htjeli čuvati taj skok. Nije mi problem sada reći ''sorry'', pa mu se javno ispričati. Zanimljivo, Dalić je za uspomenu iz Pireja ponio dres Sokratisa Papastathopoulosa. Njega, kako kaže, smatra ponajboljim stoperom Europe uz Manolasa.
– Ovo nije bila Hrvatska kakvu bih ja htio, ali cilj opravdava sredstvo i mi smo sretni što smo se plasirali u Rusiju, gdje možemo mnogo napraviti. Bilo bi zaista šteta da se nismo plasirali na SP – nastavio je Zlatko Dalić.
Ostajete li na klupi Hrvatske, postavljate li neke uvjete, na primjer ulazak Dražena Ladića u stručni stožer?
– Ja sam spreman, što se mene tiče, možemo se dogovoriti za minutu. Meni je čast i ponos voditi hrvatsku reprezentaciju. Nikada nisam imao priliku voditi reprezentaciju na velikom natjecanju, vjerujem da ću je sada dobiti. Rekao sam igračima da danas sve naprave kako treba, pa sedam mjeseci uživaju u svojim klubovima i, ako Bog da, svi ćemo zajedno otići na Svjetsko prvenstvo – zaključio je Zlatko Dalić, koji je korektno apostrofirao i dio Čačićevih zasluga za ovaj uspjeh.
Čak je i preuzeo neke navike bivšega izbornika, na primjer u nezasluženom zapostavljanju Andreja Kramarića.
Deseto veliko natjecanje
Tako je šokantna, ali na kraju i očaravajuća priča kvalifikacijskog ciklusa za Hrvatsku okončana blistavim happy endom! Naša reprezentacija, unatoč bljedilu izvedbe u Pireju, ispisala je još jedno poglavlje svoje uzbudljive, dva desetljeća duge epopeje u kojoj je sportski nacionalni ponos dohvatio svoje već deseto veliko natjecanje u dvanaest pokušaja! Hrvatska je sada u nizu od četiri uzastopna velika turnira zaredom osigurala plasman na svoje peto SP, što je, osim najmoćnijim europskim silama iz Petice, naravno računamo li od 1998. godine, uspjelo još samo Portugalcima. Za usporedbu, Belgijci i Nizozemci u tom su se razdoblju četiri puta plasirali na SP, a Rusi samo tri puta.
Sve ovo govori da je na djelu generacija iznimnih, izvanserijskih hrvatskih nogometnih talenata za koju smo uvjereni kako na svjetskoj pozornici još nije demonstrirala svu svoju darovitost i klasu.
Naime, Hrvatska još od 2008. godine nije bila u četvrtfinalu velikoga natjecanja, koje se sada, nakon svega što nam je prezentirala u posljednja tri nastupa, nameće kao imperativ.
Momci su si sami visoko podignuli letvicu, a poznavajući Modrićevu, Mandžinu, Raketinu ili Čarlijevu zagriženost, oni će se u svojoj posljednjoj šansi za veliki rezultat postaviti na trepavice kako bi Hrvatska napokon na svjetskoj smotri ponovno postala relevantan igrač. I kako bi, ako ništa drugo, barem bili rame uz rame s neponovljivim vatrenima. Mnogi će čak staviti ruku u vatru kako "naoružanje" s kojim Dalić kreće prema Rusiji ima još razorniju moć od onoga s kojim je Ćiro raspolagao 1998. godine...
