Dio nogometne reprezentacije Hrvatske sletio je jučer u Zagreb iz Rotterdama. Drugoplasiranu reprezentaciju u Ligi nacija dočekalo je pedesetak navijača. Većinom su to bili lovci na autograme i selfije. Jedan sredovječni gospodin, koji je nosio dres s imenom Livaja, doslovce je gazio sve pred sobom kako bi došao do selfija s Kramarićem. Jurio je u pravom sprintu pedesetak metara, vjerojatno bi imao jako dobar rezultat u utrci na 100 metara. No nije se tu "Livaja" zaustavio. Poput osice jurio je Pašalića, Livakovića, Vidu, Erlića. Kod svakog bi se zaustavio na sekundu, okinuo selfi i krenuo dalje.
Što su dečki osvojili?
Starija gospođa skupljala je pak autograme.
– Zamalo mi je pobjegao Pašalić, ali uhvatila sam ga, ha-ha – hvalila se gospođa.
Bilo je puno roditelja s djecom. Svaka čast igračima koliko su imali strpljenja za slikanje, davanje autograma. Davanje izjava jučer im nije bilo u opisu posla pa su se požurili prema službenom autobusu reprezentacije, uspješno izbjegavajući gužvu kojom su bili opkoljeni.
– Oprostite, zar su dečki nešto osvojili? – pitala me jedna djevojka.
– Jesu, srebro u Ligi nacija. Ne pratite baš nogomet, zar ne?
– Ma ne pratim. Bila sam u Engleskoj, tamo nisu ništa prenosili – rekla je.
Nisu samo aktualni reprezentativci bili zanimljivi navijačima. Još uvijek su za fotografiranje zanimljivi Mandžukić, Olić i Ćorluka koji su danas članovi stručnog stožera.
– A vas nitko da zaustavi – pecnuli smo dr. Sašu Jankovića.
– Da sam igrač, možda bi me netko i zaustavio – dobacio je liječnik reprezentacije.
Zlatko Dalić jedini je stao pred novinare.
– Ponosan sam na naše igrače, napravili su veliki rezultat. Moraju biti ponosni na ovih pet godina, na ono što je bilo u Rotterdamu i Ligi nacija. Doveli smo 35 tisuća navijača u Rotterdam, što je najviše gledatelja na jednoj utakmici izvan Hrvatske. Rekao sam da su jedanaesterci lutrija. Pogriješio sam, jedanaesterci nisu lutrija, to je mentalna snaga, to je kvaliteta, to je sposobnost. Nažalost, Španjolci su pri izvođenju jedanaesteraca bili bolji od nas. Žao mi je zbog starijih igrača, Modrića, Vide, Kovačića, Brozovića, što nismo osvojili zlato. Žao mi je, no ponosan sam i idemo dalje – istaknuo je Dalić.
Sad kada ste prespavali noć, biste li nešto mijenjali?
– Ne bih ništa mijenjao, velika borba je to bila. Posjed lopte bio je jednak, bilo je prilika na obje strane. Ivan Perišić odigrao je sjajnu utakmicu kao bočni igrač, komunikacija među igračima bila je sjajna. Sve što smo trebali, napravili smo. Perišić je sto puta došao u napad, ali imali smo ispred sebe jakog suparnika.
Hoće li Modrić i dalje igrati za Hrvatsku?
– Luka će sam odlučiti. Bilo je jako emotivno za njega u nedjelju. Žao mi je zbog svih nas, ali posebno zbog njega. Imat će moju podršku što god odlučio. Osobno mislim da nam treba jer smatram da ova generacija još nije sve napravila. Nisam ga ništa pitao nakon utakmice, bilo je jako puno emocija. Nije imalo smisla bilo što razgovarati. Pustite ga da se odmori – rekao je vidno umorni Dalić.
Mama, mama, a gdje je Modrić?
Nekako nije bilo osmijeha na njegovu licu.
– Nemojte spuštati glavu dolje. Pa mi smo drugi u Ligi nacija, treći na Svjetskom prvenstvu – poručio mu je jedan od navijača.
Ta izjava izmamila mu je lagani osmijeh. Do odlaska u automobil koji će ga odvesti kući podijelio je još nekoliko autograma i odradio selfije.
Luka Modrić nije jučer sletio u Zagreb. No, da je i došao, vjerojatno ne bi na aerodromu obznanio svoju konačnu odluku. Ne bi to bilo vrijeme ni mjesto za jedan takav odgovor. Ali sigurno bi odradio puno selfija, podijelio puno autograma. Uostalom, ono malo navijača koji su došli na doček nosili su uglavnom dresove s imenom Luke Modrića. Među njima bila je i petogodišnja djevojčica.
– Mama, mama, a gdje je Modrić?
Mama je slegnula ramenima i rekla: "Drugi put."
