Glazbeni umjetnik impresivne karijere i jedan od osnivača Dorian Graya Massimo Savić za Mostar Summer Fest, uz ostalo, objašnjava zašto publika na tom festivalu može očekivati njegov dosad najbolji koncert u Mostaru.
Poznato je da supruga Eni piše vaše pjesme. Kako se poslovni odnos reflektira na privatni i obratno?
- Mi te stvari uopće ne osjećamo. Nama je sve to jedna te ista “kaša”. Nastojimo živjeti što bolje od onoga čime se bavimo. Eni je izniman tekstopisac, već dugo joj nemam što prigovoriti i ispravljati.
Jedan ste od najpopularnijih glazbenika za suradnju te zato vaša diskografija obiluje duetima. Otkud i zašto tolika sklonost duetima?
- Ne radi se o duetima, nego se radi o suradnji s glazbenicima. Puno sam više sudjelovao gitaristički, nego kao pjevač. Ima već dosta dugo da sam shvatio, što god ja radio u svijetu glazbe, što se HUZIP-a tiče, imam najbolje bodove kao pjevač solist i sve ono što sam svirao nekome gitare, neke “additional” instrumente, pomagao u back vokalima, sve mi se to “ne računa” jer imam najbolje bodove pa zašto da mi se daje još i to. Volim surađivati s ljudima, ali prvenstveno kao instrumentalist, ne kao vokalist.
Možete li izdvojiti jedan duet koji je po nečemu posebniji od drugih?
- Teško je. Radio sam duete od Stublića do Belana i to vrlo uspješno. Teško je izdvojiti jedan koji bi bio potpuno drugačiji i koji bi me više oduševio od drugih. Ali, mislim da je pjesma “Odjednom ti”, koju sam radio s Meritas, možda najviše artistički zaokružena.
Malo o počecima karijere. U čemu je Dorian Gray kao jedan art-rock koncept uspio, a u čemu promašio?
- Dorian Gray je uspio u svemu, nigdje nije promašio. Dorian Gray je bio jedan vrlo promišljeni koncept od ljudi koji nisu imali ni dvadeset godina u prosjeku... I dan danas sam ponosan na ono što smo napravili.
Kojih godina se stvarala najbolja glazba kod nas?
- Osamdesetih, apsolutno. Točnije, od kraja sedamdesetih godina do, recimo, 1988. Tada sve prestaje i predaje se krvoločnom ratu.
Tko je najviše utjecao na vaš glazbeni identitet?
- Bowie, Peter Gabriel, Prince, Miles Davis i Johnny Hartman.
Jedan Massimo već 20 godina nije se dogodio hrvatskoj sceni. U čemu je problem s hrvatskom estradom?
- Problem je u demografiji, problem je u stvaranju potomaka, stvaranju djece koja će ostati živjeti u Hrvatskoj. Jako, jako puno ljudi je otišlo, kažu da je do sada već oko 200.000 ljudi otišlo iz Hrvatske. Kažu da su se stotine razreda u osnovnim školama ugasile zbog tog manjka. Jasno, taj manjak ćemo osjetiti tek u budućnosti. Siguran sam da će nove generacije proizvesti nekoliko svjetskih zvijezda, ali te svjetske zvijezde koje će biti našeg podrijetla neće krenuti sa svojim kreacijama iz Hrvatske, već iz nekih drugih mjesta u Europi.
Mnogo ste nastupali u Mostaru i Hercegovini. Kakvu emociju nosite od mostarske publike?
- Izvrsnu! Kad god sam nastupao u Mostaru, bilo je toliko dobro da su to koncerti koje moj bend i ja pamtimo. Uvijek se dogodi nešto posebno, uvijek apsolutno uživamo u koncertu u Mostaru, uvijek bude nešto lijepo.
Obično vas ljudi vežu uz koncertne dvorane, a vi nam ovoga ljeta dolazite na mostarski ljetni open-air festival. Imate li iskustva s ljetnim festivalima i kako komentirate njihov utjecaj na scenu?
- Itekako! Dvaput sam nastupao na Exitu, to je velika, velika čast, po meni, vrlo važan festival. Volim open-air koncerte, mislim da se na njima može postići najbolji mogući zvuk i zato “navijam” za takve nastupe jer je mogućnost da se dovede glazbena slika do slušatelja maksimalna.
Što biste poručili onima koji će doći na MSF čuti Massima?
- Neka dođu! Mislim da imam najbolji bend u regiji i siguran sam da ćemo im pružiti jedan drugačiji i sigurno kvalitetan glazbeni događaj.
