Legendarna holivudska zvijezda Gene Hackman i njegova supruga Betsy Arakawa pronađeni su mrtvi u svojoj kući u Santa Feu. Par, koji je bio u braku od 1991., pronađen je uz svog psa. Lokalni mediji izvijestili su da se ne sumnja na prekršaj. Šerif okruga Santa Fe Adan Mendoza nije naveo uzrok smrti, niti je rekao kada je par mogao umrijeti, na pitanje lokalnih medija.
Dvostruki dobitnik Oscara Hackman tek je krajem siječnja napunio 95 godina. Bio je poznat kao povučena osoba, jer nije glumio u filmu od 2004., kada je glumio Monroea 'Eagle' Colea u političkoj satiri Dobrodošli u Mooseport.
Eugene Allen Hackman rođen je 30. siječnja 1930. godine u San Bernardinu, Kalifornija, kao sin Eugenea Ezre Hackmana i Anne Lyde Elizabeth (rođene Gray). Njegova obitelj se često selila, da bi se na kraju nastanila u Danvilleu, Illinois. Roditelji su mu se razveli kad je imao 13 godina. Sa 16 godina, Hackman je napustio dom i lagao o svojim godinama kako bi se pridružio marincima, gdje je služio četiri i pol godine kao radio-operater, stacioniran u Kini, Havajima i Japanu. Nakon otpusta iz vojske, Hackman se preselio u New York, gdje je radio razne poslove, a kratko je studirao novinarstvo i televizijsku produkciju na Sveučilištu Illinois.
Godine 1956. Hackman se preselio u Kaliforniju i upisao Pasadena Playhouse, gdje je upoznao još jednog ambicioznog glumca, Dustina Hoffmana. Ironično, Hackman i Hoffman su od strane svojih kolega bili proglašeni "najmanje vjerojatnima za uspjeh". Odlučan da ih demantira, Hackman se vratio u New York, gdje je radio razne poslove, uključujući i onaj u restoranu Howard Johnson's. Upravo ga je taj posao, i susret s bivšim instruktorom iz Pasadene koji mu je rekao da "neće ništa postići", dodatno motivirao.
Hackman je počeo dobivati manje uloge u Off-Broadway predstavama, a 1964. godine ostvario je svoj broadwayski debi u predstavi "Any Wednesday" uz Sandy Dennis, što mu je otvorilo vrata filmskoj industriji. Njegova prva zapažena filmska uloga bila je u filmu "Lilith" (1964) s Warrenom Beattyjem.
Warren Beatty je odigrao ključnu ulogu u Hackmanovom proboju, preporučivši ga za ulogu Bucka Barrowa, brata Clydea Barrowa (kojeg je glumio Beatty), u kultnom filmu "Bonnie and Clyde" (1967). Ova uloga donijela je Hackmanu prvu nominaciju za Oscara za najboljeg sporednog glumca. Uslijedila je još jedna nominacija za Oscara za ulogu u filmu "I Never Sang for My Father" (1970).
Svjetsku slavu i status filmske zvijezde Hackman je stekao ulogom njujorškog detektiva Jimmyja "Popeyea" Doylea u kriminalističkom trileru "Francuska veza" ("The French Connection", 1971), za koju je osvojio Oscara za najboljeg glumca. Film je režirao William Friedkin, a ostao je zapamćen po napetim scenama i legendarnoj automobilskoj potjeri.
Nakon "Francuske veze", Hackman je nastavio nizati uspješne uloge u raznolikim filmovima. Glumio je u katastrofičnom filmu "Posejdonova avantura" ("The Poseidon Adventure", 1972), drami "Strašilo" ("Scarecrow", 1973) s Alom Pacinom, te u hvaljenom trileru Francisa Forda Coppole "Prisluškivanje" ("The Conversation", 1974), gdje je utjelovio stručnjaka za prisluškivanje Harryja Caula.
Hackman je pokazao i svoj komičarski talent, posebno u ulozi slijepog pustinjaka u parodiji Mela Brooksa "Mladi Frankenstein" ("Young Frankenstein", 1974). Široj publici je poznat i kao zlikovac Lex Luthor u filmu "Superman" (1978) i njegovim nastavcima.
Tijekom 1980-ih, Hackman je nastavio s impresivnim ulogama, uključujući one u filmovima "Reds" (1981), "Uncommon Valor" (1983), "Hoosiers" (1986) i "No Way Out" (1987). Za ulogu FBI agenta u filmu "Mississippi u plamenu" ("Mississippi Burning", 1988) dobio je još jednu nominaciju za Oscara za najboljeg glumca.
Godine 1992., Hackman je osvojio svog drugog Oscara, ovaj put za najboljeg sporednog glumca, za ulogu šerifa "Little Billa" Daggetta u vesternu Clinta Eastwooda "Nepomirljivi" ("Unforgiven"). Tijekom 1990-ih, glumio je i u filmovima kao što su "Tvrtka" ("The Firm", 1993), "Brzi i mrtvi" ("The Quick and the Dead", 1995), "Grimizna plima" ("Crimson Tide", 1995), "Uhvatite maloga" ("Get Shorty", 1995), "Kavez" ("The Birdcage", 1996) i "Apsolutna moć" ("Absolute Power", 1997).
Početkom 2000-ih, Hackman je nastavio glumiti u zapaženim filmovima, uključujući "Pod sumnjom" ("Under Suspicion", 2000), "Obitelj čudaka" ("The Royal Tenenbaums", 2001) Wesa Andersona, za koju je osvojio Zlatni globus, i "Porota" ("Runaway Jury", 2003), gdje je konačno glumio sa svojim dugogodišnjim prijateljem Dustinom Hoffmanom. Njegova posljednja filmska uloga bila je u komediji "Welcome to Mooseport" (2004).
Godine 2004., Hackman je u intervjuu s Larryjem Kingom objavio da se povlači iz glume, a tu je odluku potvrdio 2008. godine. Glavni razlog povlačenja bili su zdravstveni problemi, odnosno savjet liječnika da izbjegava stres.
Nakon povlačenja iz glume, Hackman se posvetio pisanju. Zajedno s podvodnim arheologom Danielom Lenihanom, napisao je tri povijesna romana: "Wake of the Perdido Star" (1999), "Justice for None" (2004) i "Escape from Andersonville" (2008). Samostalno je napisao romane "Payback at Morning Peak" (2011) i "Pursuit" (2013).
Hackman se ženio dva puta. Iz prvog braka s Faye Maltese (1956. – 1986.) ima troje djece: Christophera Allena, Elizabeth Jean i Leslie Anne. Godine 1991. oženio se klasičnom pijanisticom Betsy Arakawom, s kojom je živio u Santa Feu, Novi Meksiko.
Gene Hackman je bio poznat i kao ljubitelj sportskih automobila, a 1983. godine sudjelovao je u utrci izdržljivosti 24 sata Daytone. Također je bio veliki obožavatelj Jacksonville Jaguarsa, NFL momčadi.
Smrt Genea Hackmana predstavlja veliki gubitak za filmsku industriju. Njegov talent, predanost glumi i nezaboravne uloge ostat će trajno upisani u povijest kinematografije.
Otvori KEKS Pay
