Provale u tuđe stanove i kuće, odnosno uzurpacija tuđe imovine, uz suglasnost onih koji vladaju određenom sredinom, bile su dio ratnog scenarija otimanja imovine malobrojnijim i slabijim od sebe.

Promijenio bravu

U većini bh. gradova otimanje tuđe imovine odavno je, srećom, stvar prošlosti. No, ne i u Bugojnu. Dok je boravila kod oca, Dijani Strujić bukvalno je otet stan čija je vlasnica. Promjenom brave na ulaznim vratima, stan je jednostavno uzurpirao Suad Keško i skoro mjesec dana Strujić ga ne može vratiti u posjed.

“Bila sam kod roditelja u Bugojnu i odlučila svratiti do stana koji mi je ostavio pokojni suprug Mihovil Strujić, inače jedan od nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz logora Armije BiH u Bugojnu. Pokušala sam otključati vrata kada se na njima pojavio Suad Keško i rekao mi da je stan sad njegov i da više ne dolazim“, ispričala nam je Dijana Strujić, udovica iz logora Prusac početkom rujna 1993. godine nasilno odvedenog Mihovila Strujića, inače člana ugledne bugojanske obitelji čije tijelo ni do danas nije pronađeno.

Po riječima Dijane Strujić, Keško se pozvao na usmenu suglasnost općinskih vlasti u Bugojnu. Ovakvu njegovu tvrdnju zabilježili su i djelatnici policije u Bugojnu koji su na temelju prijave udovice Mihovila Strujića sačinili izvješće o počinjenom kaznenom djelu ugrožavanja nepovredivosti doma i proslijedili ga Županijskom tužiteljstvu u Travniku. Keško se, stoji u zapisniku, pozvao i na to da stan pripada bugojanskoj “Špediciji“ u kojoj je nekad radio. “I moj je suprug radio u “Špediciji” i imao stanarsko pravo na stan. Ja sam u postupku privatizacije otkupila stan i upisana sam kao njegova vlasnica. Tu nema ništa sporno, ali Keški to ne znači ništa. On odbija izaći iz mog stana što je mene i moju obitelj užasno uznemirilo. Ne možemo se oteti dojmu da se ništa u Bugojnu ne događa slučajno. Da nije tako zar bi se baš otimao stan nestalog Mihovila Strujića. Ja punih 19 godina ne znam gdje je tijelo mojega supruga ni kako je skončao, a sad mi se još otima i ono što mi je ostavio. Ima li tomu kraja“?, pita se Dijana Strujić.

Otimanje imovine

Od ratne 1993. godine u Bugojnu se ništa nije promijenilo. Bila je dovoljna suglasnost tadašnjeg prvog čovjeka Bugojna Dževada Mlaće, nikad procesuiranog zbog zločina nad Hrvatima, da se nekoga likvidira ili mu se otme imovina. I danas, sudeći prema primjeru Dijane Strujić, u Bugojnu važe ista pravila. Budući da policiji dosad nije uspjelo istjerati uzurpatora iz stana koji nije njegov, na potezu je Tužiteljstvo Srednjobosanske županije koje ima prigodu spasiti ono malo preostalog obraza pravnoj državi u BiH, ako ona uopće živi u Bugojnu.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura