Nemogućnost bh. lidera da postignu dogovor o formiranju vlasti, kao i potpuni zastoj u ispunjavanju uvjeta za deblokadu europskog puta BiH, zabrinjavaju i međunarodne dužnosnike. Britanski veleposlanik Nigel Casey upozorava na posljedice ovakvog ponašanja i poziva bh. lidere da iznađu rješenje za uspješno funkcioniranje državne vlasti.

Očito je da BiH do zasjedanja Europskog vijeća u prosincu neće ispuniti postavljene uvjete, uključujući usvajanje zakona o popisu i državnoj pomoći, a upitan je i napredak u provedbi presude “Sejdić - Finci”. Kakve su posljedice?

Prvo, Bosna i Hercegovina bi još više zaostala za ostatkom regije u napretku prema članstvu u EU. Drugo, šefovi vlada u EU bi morali postaviti pitanje je li političko vodstvo ove zemlje iskreno u svojoj predanosti ovom cilju ili ne. I treće, javile bi se ozbiljne ekonomske posljedice za obične ljude. Primjerice, ako se ne poduzmu žurni koraci, poljoprivredni izvozi iz BiH u Hrvatsku će biti zaustavljeni kada se Hrvatska pridruži EU za 18 mjeseci. Tako da se nadamo da će političke vođe uvidjeti potrebu za hitnim rješavanjem različitih stavova i ponovno funkcioniranje državne vlade.

Koliko financijska previranja u Europi mogu utjecati na rast euroskepticizma u BiH, pa čak i na to da europska perspektiva prestane biti ključni motivacijski faktor za reforme u zemlji?

Kriza u eurozoni je ozbiljna i zahtijeva hitno rješavanje. Međutim, vjerujem da će Europska unija izaći iz nje jaka, čak i ako bude na neki način drukčija. Na građanima ove zemlje je da odluče žele li da se BiH pridruži EU ili ne. Nadamo se da ćete to i dalje vidjeti kao ključni zajednički cilj. Vjerujemo da članstvo u EU ostaje veliki interes svih građana ove zemlje. Osobno ne vidim prosperitetnu i uspješnu budućnost BiH izvan EU-a, posebno jer su svi vaši susjedi na putu da joj se pridruže sljedećih godina. Obični ljudi i ekonomija bi platili značajnu cijenu u slučaju ostanka izvan EU-a, u samonametnutoj izolaciji.

Jesu li, po Vašem mišljenju, potrebne značajnije promjene Ustava BiH kako bi se zemlja mogla potpuno integrirati u EU?

EU ne nameće neki određeni ustavni model za nove članice. Postojeće članice su zemlje gdje u nekima imate jako centraliziran, a u nekima jako decentraliziran sustav. No, minimalni je zahtjev da države moraju biti dovoljno jake kako bi usvojile sve zahtjeve za članstvo u zakonodavnom, regulatornom i drugim poljima, a da potom i efikasno djeluju kao zemlje članice. Radi ispunjenja ovog minimuma, druge zemlje, koje su se posljednjih godina pridružile EU, morale su promijeniti zakone, regulative i doista i ustave, više puta prije pridruživanja. Bosna i Hercegovina neće biti izuzetak u ovom smislu.

Jesu li moguće europske reforme u BiH bez formiranja državne vlasti i kako komentirate neuspjeh bh. lidera da dogovore formiranje vlasti?

Naravno da bi postojanje potpuno legitimne nove državne vlade, koja je odraz izbora birača na posljednjim izborima, bila puno bolja osnova za nastavak rada po pitanju važnih odluka vezanih uz budućnost ove zemlje. Mi i dalje želimo da se to dogodi što je prije moguće, ali u međuvremenu ne vidimo nikakav razlog zašto Parlamentarna skupština BiH ne bi mogla nastaviti rad na ključnim nacrtima zakona koji su pred njom. Ovo je test iskrenosti onih koji kažu da su za EU integracije.

Zbog nemogućnosti postizanja političkog dogovora o vlasti na državnoj razini, sve glasnije se spominje mogućnost prijevremenih izbora. Kakav je Vaš stav o tome?

U Ustavu nema odredbe koja predviđa prijevremene izbore, a ne vidim ikakvu realnu mogućnost da bi se dogovor o promjeni Ustava kojom bi se to omogućilo mogao postići. To bi bilo vrlo skupo i u vrijeme kada BiH to teško može sebi priuštiti. I najvjerojatnije bi to značilo još jednu izgubljenu godinu, bez jamstva da bi se bilo što značajno riješilo s bilo kojim ishodom izbora. Zbog svih ovih razloga, radije bismo da političke vođe uzmu zaozbiljno svoju odgovornost prema biračima ove zemlje i da sada hitno rade na rješavanju svojih razlika.

Gdje vidite glavni problem u BiH: je li to bošnjačka želja za centralizacijom zemlje, separatizam RS-a ili sve glasnije hrvatsko inzistiranje na trećem entitetu, odnosno novoj federalnoj jedinici?

Moje osobno iskustvo je da su za obične ljude, bez obzira na njihovo podrijetlo i mjesto življenja u BiH, ova pitanja od relativno manjeg interesa. Njihovi glavni interesi su posao, obrazovanje, smještaj i budućnost njihovih obitelji. Sve političke stranke koje su izabrane prošlog listopada su obećale da će riješiti ova pitanja. Umjesto toga, izgubili su više od godinu dana u raspravi o tome tko bi trebao dobiti koji posao u Vladi i državnim agencijama. Mislim da glasači imaju puno pravo biti izrazito nezadovoljni i, da se umjereno izrazim, zahtijevati da se njihovi politički predstavnici prema njima odnose s više poštovanja.

Amerikanci sve češće govore o reformi Federacije BiH. Podržavate li takve ideje i što bi, prema Vašemu mišljenju, trebao biti rezultat te reforme?

Slažemo se da je Federacija, po trenutnom ustroju, opterećena s previše vlasti, što je ekonomski neodrživo. I jasno je da su ljudi iz svih zajednica nezadovoljni aspektima postojećeg ustroja, iz različitih razloga. Tako da, iako je ovo kompleksan izazov, slažemo se da bi vrijedilo ozbiljno razmotriti može li se postići konsenzus o promjenama kojima bi se riješila ova pitanja. Mi to vidimo kao proces koji se mora voditi lokalno, a ne nametnuti izvana. Spremni smo to podržati na bilo koji način koji bi bio od pomoći.

Pitanje gašenja ili izmještanja OHR-a iz BiH ponovno se aktualizira. Je li vrijeme da se uloga OHR-a barem redefinira, ako ne i ugasi?

Dolazak novog specijalnog predstavnika EU-a Petera Sorensena ove jeseni i jačanje EU misije u BiH su važni i dobrodošli koraci. Potpuno je prirodno da se u ovom kontekstu i sagledavaju uloge EUSR-a i OHR-a.

Prema našemu mišljenju, te dvije organizacije imaju komplementarne snage i zajedničke ciljeve. Drago nam je da tako dobro rade zajedno. Za nas obje ove institucije imaju vitalnu ulogu u predstojećem razdoblju, kada se nadamo da će se ova zemlja ozbiljno uključiti u proces pridruživanja Europskoj uniji i NATO-u.

Ovaj trgovački lanac najviše plaća svoje zaposlenike, primaju 1.500 eura mjesečno