Ivica Osim mislio je kako će nakon moždanog udara mirne umirovljeničke dane provesti u Sarajevu, ali se prihvatio funkcije predsjednika Odbora za normalizaciju Nogometnog saveza BiH, i svega što ona nosi sa sobom.

Znači da mu umirovljenički dani jesu sve samo nisu mirni. Nakon brojnih nereda na nogometnim terenima u BiH, posljednji jugoslavenski izbornik uzburkao je ne samo sportsku javnost izjavom kako ga sve ovo podsjeća na kraj Jugoslavije. Dušu je otvorio i za Večernji list, u razgovoru u kojem do nogometa zapravo nismo ni došli.

- Zavisi kako tko uzima, ali stanje je uistinu alarmantno, i to treba prihvatiti. Nimalo mi se ne sviđaju ova događanja na stadionima.

Je li stanje na stadionima uistinu kao pred rat početkom devedesetih?

Ja vama ostavljam da to prosudite. Čini mi se da ste svi vi zaboravili šta je bilo tada. Bio sam izbornik nogometne reprezentacije Jugoslavije. Išao sam svaki vikend na utakmice gledati igrače, potencijalne reprezentativce, ali sam išao s grčem u želucu, jer sam znao da će biti ‘belaja’ na utakmici. Čim gosti zabiju pogodak, navijači utrčavaju u teren i prekidaju utakmicu. Tako je bilo u Splitu kad je dolazio Partizan, a i prije utakmice sam znao što će biti, tako je bilo i u Zagrebu i drugim gradovima... A, eto, kasnije smo i zaratili...

Za razliku od tada, na bh. stadionima posljednjih godina bilo je mrtvih!?

Pravo je čudo da se to nije nastavilo.

Tko je odgovoran za takvo stanje?

Svi su vezani. I političari i vi iz medija i sustav obrazovanja. Ljudi žive pod pritiskom i stresom i dobivaju krive vrijednosti. Ljudi se ponašaju kao da su veći katolici od Pape i to pokušavaju dokazati i na stadionu. Nogomet je danas u službi politike. Politika se treba povući iz nogometa. Političari bi se danas morali drukčije ponašati i sudjelovati u rješavanju ovoga problema...

Mislite na vodeće političare koji se ne mogu dogovoriti oko formiranja vlasti?

Ne samo to. Oni se ne mogu niti oko čega dogovoriti, a trebali bi nas voditi.

Ovih dana u Sarajevu kao predsjednik Odbora za normalizaciju NS-a BiH intenzivno razgovarate i s predstavnicima FIFA-e i UEFA-e! Hoće li oni nešto poduzimati po pitanju nasilja na sportskim terenima?

Ne znam ništa za to, ljudi su oprezni i sigurno će čekati još informacija prije nego donesu neku odluku. Taj problem moramo sami riješiti unutar naše države. Jedini lijek je da ‘udari’ tamo gdje je dobro, a to je sada reprezentacija BiH. Ne daj, Bože, da se sada sjete pa nas opet suspendiraju. A nogometna reprezentacija danas je jedini sektor koji funkcionira u BiH. I drago mi je što je izbornik mlade reprezentacije BiH Vlado Jagodić suspendirao poziv Mili Peharu (nogometaš Zrinjskog koji je pokušao srušiti nogometaša Veleža Tarika Cerića dok su pred navijačima bježali s terena nap. a.) za igranje u reprezentaciji. To je rigorozno, ali samo tako se može pomoći bh. nogometu.

Ali zato za razliku od reprezentacija Premijer liga ne funkcionira tako dobro?

Nogomet je dio kulture, koji u cijelom svijetu služi kao integrativni faktor, samo je kod nas dezintegrativni faktor. Sve se može okrenuti u pozitivnom smjeru. Treba nas približavati. Možemo diskutirati, i ne slagati se u mnogim pitanjima, ali ne to izražavati na ovakav način.

Ima li onda domaće prvenstvo ikakva smisla?

Ovako nema. Bolje je ne igrati ligu nego je igrati na ovakav način. Da se utakmice prekidaju, da kao u ostatku svijeta odlazak na utakmicu ne može biti obiteljski izlet. Da se utakmice prekidaju. Svaki tren očekujemo nekakav problem. Već prije utakmice postoje razlozi za incident, Policija se danima unaprijed priprema za utakmice, i sve to nije dobro.

Zašto ste Vi uopće prihvatili uhvatiti se ukoštac sa svim ovim problemima na čelu Odbora za normalizaciju?

Postoje ljudi u nogometu koji bi voljeli sve to istjerati. Ali kod nas se svatko pita: ‘A, gdje sam ja tu’. Nema više entuzijazma, sve se svodi na borbu za fotelje, bez toga nitko nikamo ne ide, a kada se neki ljudi pojave, onda mnogi sumnjaju u njih.

Jeste li požalili ili se pokajali zbog povratka u nogomet?

Skoro da jesam. Čak sam razmišljao da mi je žao što sam ušao u to, jer nikako nisam vjerovao da će biti ovako kako je sada.

Ima li problema u funkcioniranju Odbora za normalizaciju?

Mi u Odboru pokazujemo da možemo jedni s drugima, u vremenu kada nitko nikome ne vjeruje. Nas je teško posvađati i pokazujemo da ipak može zajedno.

Prije 20 godina obećali su uvesti euro, ali nikada to nisu učinili: “Vlastita valuta pomogla nam je u izbjegavanju recesije”