Sad, u ovom trenutku, vjerojatno nismo ni svjesni gdje će nas život jednom odvesti. Gdje ćemo već sutra biti... Vjerojatno to nije mogao pretpostaviti ni Elvir Tabaković, mladi i ambiciozni hrvatski fotograf koji je svoje ime upisao među perspektivne medijske fotoreportere. Imao je, rekli bi skoro sve, proputovao je svijet, karijera mu je bila u usponu, a on je na prvo mjesto, ispred svega svjetovnog, stavio - Boga.
Putovanje po svijetu
Prije desetak dana je otputovao u augustinski samostan sv. Mihaela koji se nalazi u malom bavarskom gradiću Paring kako bi jednoga dana postao član Augustinaca regularnih kanonika od Windesheima. Zašto se na to odlučio, uspjeli smo saznati kroz razgovor s ovim mladim 26-godišnjim fotografom. Kazao nam je kako je kao profesionalni fotograf radio za nekoliko dnevnih novina, a posljednje tri godine za časopis Auto klub. - Opis moga posla bio je ukratko da putujem po svijetu i snimam najnovije automobile. Osim toga, jednom godišnje sam odlazio na duga putovanja na vespi od 50 kubika, što je isto bilo medijski popraćeno. Najdalje gdje sam stigao je Nordkapp u Norveškoj - najsjevernija cestovna točka Europe. U slobodno vrijeme sam se bavio skateanjem, bordanjem (ako ne u Alpama ili na Sljemenu, onda u Kupresu) i kitesurfanjem radi kojega sam nekoliko puta otputovao na velike valove Atlantskog oceana u Africi. Tijekom posljednje tri godine sam proputovao oko 240.000 km - autom, zrakoplovom i motorom. Dakle, iz svjetovne perspektive život mi je bio u potpunosti ispunjen i još uvijek se osjećam kao da sam proživio već tri života, kazao je Elvir. Unatoč svemu tome ipak nije osjećao unutarnji mir. - Dobio sam i doživio sve što sam ikada poželio u životu. Putovanja, provodi, sport, sva ta uzbuđenja su me činila sretnim, ali problem je bio u njihovoj prolaznosti. Počeo sam spoznavati ispraznost materijalnog svijeta i težiti za nečim većim. Do prije godinu i pol dana sam se smatrao agnostikom, odnosno da nam je viša sila koja je stvorila svijet nedokučiva i da nema smisla da se time bavimo. Nakon što mi se Bog kroz mnoge događaje i vlastita iskustva na razne načine objavio, nisam više mogao biti isti. Spoznao sam da taj nevidljivi, duhovni svijet zaista egzistira u realnom vremenu i da je u neprestanoj interakciji s nama budući da smo i sami ne samo fizička i psihička nego i duhovna bića, kazao je. Njegovo obraćenje se, kako kaže, odvilo najviše preko seminara duhovne obnove koje vodi Mijo Barada i to je za njega bio ključni trenutak.
Odlazak u samostan
-Nakon obraćenja, uvidio sam koliko mi je toga poklonjeno u životu, a da to ničime nisam zaslužio. Istodobno, shvatio sam da imam slobodan izbor činiti i dalje što god želim u životu, ali da postoji samo jedan put koji je najbolji, a taj je Božji. To je ono kad se kaže da Bog ima plan za nas. Na nama je da ga prihvatimo, ili da idemo nekim drugim putem, tu nema prisile. Nakon što sam iskreno rekao Bogu da se stavljam njemu na raspolaganje, objavio mi je svoj svećenički poziv. U danom trenutku sam odjednom spoznao da je to uistinu put po kojem će me Bog najbolje iskoristiti za dobro drugih, kazao je. Ovakve odluke često nailaze prvotno na neodobravanje okoline, međutim on je kazao kako mu je obitelj kroz cijeli život bila podrška te nije izostala ni u ovom slučaju.- Budući da svako obraćenje netko mora izmoliti, vjerujem da su moja majka i baka u mome slučaju imale veliki udio. Bilo je nekoliko prijatelja koji su me u najboljoj namjeri pokušali odgovoriti, ali su kroz razgovor shvatili da se tu radi o jednoj višoj sili i pouzdanju u Boga. Nitko ne može reći da zna da Bog ne postoji. To je pitanje vjere, a prvo moramo vjerovati da bismo mogli znat, kazao je. Ovo ljeto je proveo mjesec dana kandidature u samostanu i dobio je još dublju potvrdu u srcu da tu pripada. - S punim pouzdanjem sam se predao u Božje ruke, a plodovi će s vremenom ukazati na ispravnost te odluke, kazao je Elvir koji svoj život sada živi s Bogom u punini.
Međugorje je mjesto molitve i mira
Inače, Elvir je rođen u Kupresu, a odrastao je u Osijeku. - Podrijetlo iz Kupresa vučem s majčine strane čije je djevojačko prezime Maleš. Prije rata sam često dolazio tamo kod bake, ali i sada isto rado navratim. Krajolik tamo je predivan, Bogom dan! , kazao nam je Elvir. Ovo je ljeto sudjelovao i na međunarodnom festivalu mladih – Mladifest – u Međugorju. - Međugorje je mjesto molitve i mira. Na festivalu mladih sam osjetio posebnu prisutnost naše drage Gospe koja nas na vrlo jednostavan način poziva da se okrenemo njenom sinu Isusu Kristu. Bez puno filozofije, kazao nam je Elvir.
