Fra Gojko Zovko je član Hercegovačke franjevačke provincije. Preko ljeta obiđe mnoge svoje članove misija koji su na godišnjim odmorima u svojim obiteljima u BiH i Hrvatskoj.
Fra Gojko, koliko dugo djelujete u misijama u Švicarskoj?
S našim vjernicima u Švicarskoj djelujem trinaest godina. Bio sam misionar u Wallisu šest godina i već sam u Bernu sedmu godinu. Prije sam djelovao pet godina u Austriji, ali sam pastoralno djelovao među Austrijancima. U Austriju sam došao iz Münchenu. U Njemačkoj sam magistrirao povijest i pedagogiju te pomagao pastoralno na njemačkoj jednoj župi.
Koliko Hrvata živi u Švicarskoj?
U Švicarskoj živi oko 100.000 Hrvata. Većina je iz BiH, a jedan značajniji dio iz Slavonije, ali i iz drugih krajeva Hrvatske. Što se tiče Hrvata iz BiH, najviše ih je iz Posavine. Skoro 70%. U Švicarskoj imamo 12 misija, a 14 svećenika i svi su članovi Hercegovačke franjevačke provincije.
U čemu se sastoji Vaš pastoralni rad?
Na prvom mjestu slavlje svetih sakramenata, posebno euharistije i sakramenta pomirenja. Zatim priprema djece i mladih za prvu svetu pričest i svetu potvrdu (krizmu). Imamo i redovni vjeronauk u sklopu hrvatskih dopusnih škola u našim misijskim prostorijama. Zatim rad s ministrantima, te sa zborovima velikim i dječjim. Moram spomenuti i tečajeve za brak. Zatim priprema priredbi, posebno za sv. Nikolu i Majčin dan. Redoviti duhovni nagovori i razgovori. Budući da nema socijalne službe kao u Njemačkoj, ljudi se nama svakodnevno obraćaj za pomoć.
Imate li zajedničkih pastoralnih programa?
Sve misije zajedno organiziraju redovito hodočašća u Einsiedeln. Za mlade je hodočašće zadnje nedjelju u rujnu, a zove se „Rumeni list“. Za odrasle je u drugi vikend lipnju (subota i nedjelja). Mladih se okupi oko dvije tisuće, a odraslih i do pet tisuća. Počeli smo prije deset godina i ministrantski susret „Cromin“ koji se organizira sve godine u drugom mjestu. Okupi se skoro tisuću ministranata i članova dječjih zborova. Imao redovita godišnja hodočašća u Lurd, o blagdanu Uzašašća. Već godinama sve naše misije iz Europe organizirano dolaze u Lurd za Uzašašće. Zatim, redovito se organiziraju hodočašća u Asiz, Rim, Padovu, Fatimu i Svetu Zemlju. Mi, misionari i naši suradnici, imao redovne mjesečne radne sastanke. Moram istaći i naš zajednički list Movis, koji šaljemo svakoj obitelji. Izlazi četiri puta godišnje po 18.000 primjeraka. Rado ga čitaju naši vjernici, jer u njemu mogu naći sve informacije i kroniku iz svih misija.
Znamo kako u Švicarskoj ljudi uglavnom dobro žive i nemaju probleme s radnim mjestima i plaćama kao ovdje. Ali vjerujemo da imaju svoje druge probleme?
U svakoj državi postoje problemi bez obzira koliko je ona dobro uređena, pa i u najuređenijoj kao što je Švicarska. Istina u Švicarskoj je uglavnom dobro zarađuje, ali su i troškovi života vrlo veliki. Ako se želi nešto uštedjeti i otac i majka moraju raditi, pa se često to osjeti na odgoju djece. Osim Hrvata u Švicarskoj ima velik broj doseljenika iz Italije, Španjolske, Portugala, Kosova, Srbije… Kad usporedimo naš narod, posebno mlade, s drugim narodima koji žive u Švicarskoj, moramo istaći naš narod koji je vrlo marljiv i misli na svoju budućnost. Hvala Bogu među našim mladima nema toliko droge, rastava brakova i drugih ovisnosti, kao među mladim Švicarcima i drugih naroda. Jedan od razloga je iskrena vjera i rad u misijama.
Razmišljaju li naši ljudi o povratku?
Prva generacija napravila je obiteljske kuće, kupila stanove, uglavnom popravila kuće koje su bile srušene u ratu, te razmišljaju o povratku u svoj zavičaj. Međutim, vezanost s djecom i unučadi odgađa povratak. Mirovinski sustav omogućava im jednim dijelom da polovinu mirovine uzmu pri povratku, pa mnogi to koriste te se vraćaju prije redovnog umirovljenja. Tako se iz Berna i okolice vraća godišnje preko deset obitelji. Mladi namjeravaju ostati u Švicarskoj jer imaju koliko-toliko osigurana i dobra radna mjesta. Već više od dvadeset godina Hrvati nisu mogli dolaziti u Švicarsku pa je više od dvije trećine uzelo švicarsko državljanstvo, te se više ne vode statistički kao Hrvati. Međutim, u crkvenim krugovima to se dobro zna, jer su naše crkve u svakoj misiji pune naših vjernika. Mi, misionari, smo dio Crkve u Švicarskoj pa smo obvezni na redovne sastanke i aktivnosti zajedno sa švicarskim svećenicima i vjernicima. U svakom mjestu organiziramo više puta godišnje zajednička slavlja. Moram naglasiti dobru suradnju s mjesnim župama čije crkve i pastoralne prostore koristimo. Zato im velika hvala!
Vi se u glavnom gradu Švicarske. Kakva je suradnja s veleposlanstvima Hrvatske i BiH?
Dobro poznajem osoblje u veleposlanstvu Republike Hrvatske i BiH. S njima se redovito susrećem. Većina osoblja u veleposlanstvu i konzulatu Republike Hrvatske su katolici i zato su uključeni i u život misije. Prilikom posjeta biskupa i svećenika iz Hrvatske i BiH našim misijama organiziramo zajedničke susrete i upoznavanje. To znaju biti ugodni i korisni susreti. Na božićnom primanju i prigodom Dana državnosti Hrvatske mnogi naši vjernice se rado odazovu na taj susret. Osobito ljubaznost djelatnika u veleposlanstvima se ogleda prilikom vađenja dokumentaciju, a na poseban način u smrtnim slučajevima.
Naši misionari su tijekom Domovinskog rata mnogo humanitarne pomoći prikupili i poslali u različite krajeve?
Naši ljudi u Švicarskoj su socijalno osjetljivi. Sve misije su organizirale brojne humanitarne akcije tijekom Domovinskog rata, ali i danas organiziraju. Budući da su naši vjernici iz različitih krajeva, pokušavamo pomoći koliko se može svima krajevima odakle dolaze. Mnogi su zahvalni za pomoć koja im dobro dođe. Nadam se da će netko tko studira socijalni rad nekada napisati magistarski rad ili knjigu o humanitarnim akcijama naših misija u Švicarskoj!
Što bi bila Vaša poruka Večernjem listu?
Imamo dobru suradnju s vašim listom. Mnogi naši vjernici redoviti prate inozemno izdanje Večernjeg lista. Osobno poznam urednika Stipu Puđu, koji živi i radu u Frankfurtu, a koji često prati događanja u našim misijama. Zato mu iskreno zahvaljujem. Ipak, mislim kako bi Večernji list mogao još više poraditi na komunikaciji i povezivanju naših ljudi u Švicarskoj i domovini, objavljujući te članke u izdanjima u Hrvatskoj i BiH. Još jednom velika vam hvala.
