Stare komode, ormari i drugi drveni komadi namještaja imaju poseban šarm, ali s njima nerijetko dolazi i jedan manje poželjan detalj, karakterističan ustajali miris koji se iz ladica vrlo brzo može prenijeti na odjeću i posteljinu.

Iako ga često jednostavno pripisujemo starosti namještaja, pravi razlog najčešće je vlaga. Proizvođačica i restauratorica namještaja LiLi (Rockler) Jackson za portal Southern Living objašnjava da upravo vlaga pogoduje nastanku plijesni, a problem je osobito čest u unutrašnjosti starih komoda i ormara.

Razlog je i način na koji je takav namještaj izrađen. Dok su njegove vanjske površine uglavnom zaštićene šelakom ili nekim drugim završnim premazom, unutrašnjost i dno ladica često su od neobrađenog drva, koje puno lakše upija vlagu, a s njom i neugodne mirise. Dobra je vijest da se problem u mnogim slučajevima može riješiti bez agresivnog čišćenja i restauriranja namještaja, piše Jutarnji.

Prvo otkrijte odakle dolazi vlaga

Prije nego što se posvetite samim ladicama, važno je provjeriti prostor u kojem se namještaj nalazi. Ako je prostorija vlažna, čišćenje će biti samo privremeno rješenje jer se plijesan, a s njom i neugodan miris, može ponovno pojaviti.

U prostorima s povišenom vlagom može pomoći odvlaživač zraka. Nakon što riješite izvor vlage, staru komodu ili ormarić, ako je moguće, iznesite na suho i sunčano mjesto. Alternativa je dobro prozračena prostorija s dovoljno prirodnog svjetla.

Sunce i cirkulacija zraka pritom nisu samo usputni korak, upravo oni mogu znatno pomoći da se drvo dobro isuši i izgubi ustajali miris.

Usisavač i suha krpa

Kod starog namještaja lako je posegnuti za različitim sredstvima za čišćenje, ali stručnjakinja preporučuje jednostavniji pristup.

Sve unutarnje površine i ladice najprije temeljito usisajte, posebno kutove i spojeve u kojima se tijekom godina nakupila prašina. Nakon toga ih prebrišite suhom krpom te ostavite otvorene kako bi zrak mogao slobodno cirkulirati.

Za miris koji se i dalje zadržava postoji jednostavan trik: u ladice stavite aktivni ugljen ili posudicu sa sodom bikarbonom. Oba sredstva upijaju vlagu i pomažu neutralizirati neugodne mirise, a pritom ne dolaze u izravan kontakt s osjetljivom površinom starog drva.

Ocat nije najbolje rješenje

Mješavina vode i octa jedan je od najčešćih kućnih recepata za čišćenje, no kod antiknog i starijeg drvenog namještaja s njom treba biti oprezan.

Jackson upozorava da ocat, sapun i druga mokra sredstva mogu oštetiti stari završni premaz. Zato prije eksperimentiranja s domaćim pripravcima treba uzeti u obzir vrijednost i stanje samog komada.

Ako je na drvu doista prisutna plijesan, može se koristiti komercijalno antimikrobno sredstvo koje je posebno namijenjeno drvenim površinama. Ipak, takav zahvat može zahtijevati i novu završnu obradu, zbog čega namještaj može izgubiti dio svoje izvorne patine i starinskog izgleda.

Što ako se miris stalno vraća?

Ako je namještaj dobro osušili, očistili i prozračili, a miris se i dalje vraća, problem može biti u samom nezaštićenom drvu.

U tom slučaju Jackson predlaže nanošenje jednog ili dvaju slojeva šelaka. Njime se površina drva zatvara i smanjuje mogućnost ponovnog prodiranja viška vlage.

Ipak, najbolja dugoročna zaštita zapravo je vrlo jednostavna, stari drveni namještaj treba držati u što sušem prostoru. Ako vlagu u prostoriji nije moguće u potpunosti kontrolirati, aktivni ugljen ili soda bikarbona mogu stalno stajati u zatvorenim ladicama i pretincima. Tako omiljena stara komoda može zadržati svoju patinu i karakter, samo bez onog neželjenog „mirisa starog namještaja“.

Hrvatski građani će od 9. studenoga ove godine moći zamijeniti neke kovanice