Iako se turska kava na našim prostorima kuha već desetljećima i djeluje kao najjednostavniji dnevni ritual, u praksi se oko nje vode stalne polemike. Treba li prah ubaciti u hladnu ili zakuhanu vodu, koliko je puta potrebno dizati džezvu s vatre i kada zapravo ide šećer? Rasprava na društvenim mrežama privukla je i jednog izvornog stanovnika Turske, koji je razbio uvriježene zablude te objasnio kako se kod njih kuha savršena šalica bez ikakvog kompliciranja, piše Slobodna Dalmacija.
Potpuni promašaj
Kod nas je iznimno popularna navika da se kava dodaje u vruću vodu ili da se nakon prvog vrenja džezva još dva do tri puta vraća na štednjak. Tradicionalna turska receptura nalaže sasvim suprotno. Za svaku šalicu stavljaju se dvije žličice vrlo fino mljevene kave direktno u hladnu vodu, sve se dobro promiješa i stavi na laganu vatru.
Nakon toga kava se više ne dira niti miješa. Ključno je pratiti površinu – čim se počne stvarati prepoznatljiva pjena i napitak se lagano podigne uz rubove, džezva se odmah sklanja s vatre i lijeva u šalicu. Nema nikakvog ponovnog zakuhavanja.
Najveće pogreške
Prejaka vatra: najčešća pogreška je žurba i kuhanje na jakoj temperaturi. Naglo zagrijavanje uništava finu pjenu i daje gorak okus, zbog čega je strpljenje na niskoj temperaturi ključni korak.
Miješanje tijekom kuhanja: kava se miješa isključivo na samom početku dok je voda hladna. Bilo kakvo naknadno miješanje na štednjaku razbija strukturu pjene koja se formira na vrhu.
Kasno dodavanje šećera: šećer se nikada ne ubacuje u gotov napitak. Ako volite slađu kavu, šećer se dodaje na samom početku zajedno s vodom i kavom kako bi se svi okusi proželi tijekom zagrijavanja.
Također, ključno je koristiti iznimno fino mljeveno zrno, znatno sitnije od kave za aparate ili filtere. Budući da se turska kava ne cijedi, po ulijevanju u šalicu valja pričekati minutu-dvije da se talog sam slegne na dno prije prvog gutljaja.
Otvori KEKS Pay
