Da bismo u tijelo unijeli istu količinu minerala koju smo iz hrane dobivali prije šezdeset godina, danas bismo morali pojesti gotovo dvostruko više voća, povrća i drugih namirnica. Znanstvenici smatraju da je jedan od razloga sve lošija kvaliteta tla, ali i desetljeća uzgoja usmjerenog prvenstveno na što veće prinose - ne i na samu kvalitetu uzgojenih plodova.
Nova studija organizacije Deep Science Ventures pokazala je da su pšenica, jabuke, mrkva i grašak od 1960-ih izgubili između 20 i 50 posto pojedinih ključnih nutrijenata. To znači da je za jednaku količinu minerala poput kalija, magnezija ili bakra danas potrebno pojesti otprilike dvostruko više hrane nego prije 60 godina, piše Independent.
Istraživači upozoravaju da bi kombinacija pada nutritivne vrijednosti hrane i sve veće upotrebe lijekova za mršavljenje poput Ozempica i Mounjara mogla dodatno povećati problem. Prema njihovim procjenama, oko pet milijuna radno sposobnih Britanaca moglo bi se naći ispod sigurnih razina unosa nekih ključnih vitamina i minerala, prenosi Jutarnji list.
Povećanje prinosa, smanjenje hranjivosti
"Šezdeset godina sigurnost hrane mjerili smo kalorijama i tonama po hektaru i prema tim smo mjerilima postigli izniman uspjeh. Ali istodobno smo potiho ispraznili ono što se nalazi unutar naše hrane", rekao je Will Summers, viši suradnik za klimatska pitanja u Deep Science Venturesu.
"Kako lijekovi za mršavljenje dovode do toga da ljudi jedu manje, nutritivna kvaliteta svakog zalogaja postaje mnogo važnija. Dobra je vijest da već imamo alate kojima to možemo popraviti – kroz uzgoj biljaka, zdravlje tla, tržište i javne politike. Ono što je nedostajalo jest spoznaja da je ovaj problem vrijedan mjerenja i rješavanja na samom izvoru."
Autori studije smatraju da je višedesetljetno selektivno uzgajanje biljaka radi povećanja prinosa pridonijelo smanjenju koncentracije brojnih hranjivih tvari. Prinos žitarica po hektaru od 1960-ih povećao se za 215 posto, dok je udio pothranjenih ljudi u zemljama u razvoju pao s 35 na 12 posto.
No, više od dvije milijarde ljudi i dalje ima barem jedan klinički nedostatak mikronutrijenata. Problem postoji i u razvijenim zemljama poput Velike Britanije i SAD-a, gdje prehrana može sadržavati dovoljno kalorija, ali premalo nutrijenata poput selena i folata.
Obnova tla može pomoći
Primjer je selen, kojeg ima u cjelovitim žitaricama i brazilskim oraščićima. Zbog pada njegove koncentracije u pšenici, žene bi danas morale pojesti četiri kriške integralnog kruha kako bi dobile tek trećinu preporučenog dnevnog unosa selena, navodi se u izvješću. Istraživači su također utvrdili da manje od trećine sorti pšenice za proizvodnju kruha uvedenih nakon 1960-ih zadovoljava preporučenu razinu cinka.
Posljedice nedostatka pojedinih nutrijenata mogu biti ozbiljne. Manjak selena slabi imunosni sustav i povećava rizik od srčanih bolesti, dok nedostatak cinka može utjecati na kožu, kosu i imunitet. Manjak željeza povezuje se s umorom i slabijom koncentracijom, a nizak unos kalija može povećati rizik od moždanog udara za čak 21 posto.
"Zdravo tlo temelj je zdrave hrane. Ovo izvješće pokazuje da je obnova zdravlja tla jedna od rijetkih mjera koja istodobno može poboljšati nutritivnu vrijednost hrane, prinose i otpornost na klimatske promjene, a poljoprivrednici to danas mogu raditi i profitabilno", rekla je Sian Ferguson, izvršna povjerenica zaklade The Mark Leonard Trust.
Otvori KEKS Pay
