Zbog svojih svojstava jezero je velik prirodni fenomen. Plutajući otoci, kakve poznaju na Vlasinskom jezeru u jugoistočnoj Srbiji, u Europi postoje još samo u Škotskoj. No, ovo srbijansko jezero povezano je i s brojnim pričama o kojima se i danas govori sa strahom u glasu, piše Metropolitan.si.
Plutajuća krava
Legenda kaže da je jednog dana krava Ruža pasla travu na malom poluotoku koji je zadirao u Vlasinsko jezero. Zadubljena u ispašu, uopće nije primijetila da se poluotok odlomio od obale i pod utjecajem vjetra otplovio prema sredini jezera, postavši pravi otok. Kada je u sumrak njezin gospodar, djed Živko, došao na obalu kako bi Ružu vratio kući, nikako je nije mogao pronaći. Lutao je uokolo, pretraživao grmlje i šumarke te je uzalud dozivao. Brzo se smračilo, a Živko je sve više gubio nadu da će pronaći svoju ljubimicu. Na kraju se utučen vratio kući. No, dogodilo se čudo. Kad je svanulo, imao je što vidjeti: usred jezera plutao je novi otok, a na njemu je pasla njegova Ruža.
Danas ovdje, sutra ondje
Vlasinsko jezero najviše je umjetno jezero u Srbiji, nalazi se na području općine Surdulica, a smješteno je na 1.213 metara nadmorske visine. Jezero je poznato po tome što njegovom površinom plutaju tresetišni otoci koje vjetar polako pomiče. Jezero, naravno, ostaje na svom mjestu, ali dogodi se da na jedan od plutajućih otoka koji se prislonio uz obalu stane krava ili neka druga životinja. Kada vjetar promijeni smjer, otok zajedno s njima otplovi po glatkoj jezerskoj površini.
U idiličnom okruženju koje upotpunjuju okolna brda i planine, Vlasinsko jezero najveća je prirodna znamenitost jugoistočnog dijela Srbije.
Debeli slojevi treseta — laganog materijala nastalog od raspadnutih mahovina i trava — nastali su tijekom punjenja jezerske kotline početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su se zbog pritiska nadolazeće vode s dna odlomili razmjerno veliki komadi materijala. Vlasinsko jezero je, naime, nastajalo izgradnjom brane i hidroelektrane na rijeci Vrli.
Jezero nikako nije nastalo preko noći, jer je njegovo punjenje trajalo nekoliko godina prije nego što je doseglo današnje razmjere: površinu od približno 16 četvornih kilometara i dubinu do 35 metara.
Živo blato pod njim
Kako otok može plutati? Odgovor na to krije se u prošlosti ovog područja. Prije današnjeg jezera ovdje se nalazila prostrana močvara, poznata kao Vlasinsko blato. U njoj se kroz duga razdoblja taložio treset, nastao od nepotpuno raspadnutih biljnih ostataka, prvenstveno tresetnih mahovina. Izgradnjom brane i plavljenjem područja sredinom 20. stoljeća nastalo je akumulacijsko jezero.
I danas mještani pripovijedaju da se u Vlasinskom blatu na više mjesta pojavljivao i živi pijesak u kojem su često nestajali konji, ovce i goveda koji su dolazili na pojilo. Prema lokalnim legendama, tijekom Prvog svjetskog rata u živom pijesku vlasinskog tresetišta navodno je nestala čak cijela konjička pukovnija neprijateljske bugarske vojske.
Više od neobične turističke atrakcije
Plutajući otoci nisu zanimljivi samo za fotografiranje. Oni su ostaci nekadašnjeg tresetišta i utočište biljnih i životinjskih vrsta karakterističnih za takvo stanište. Njihova je vrijednost i u tome što čuvaju dio životnog prostora koji je nastankom jezera uvelike izmijenjen. Područje Vlasine od 2007. godine uvršteno je na popis močvara od međunarodnog značaja prema Ramsarskoj konvenciji.
Otvori KEKS Pay
