Naslovnica

Lagumdžija je napravio svoju matematičku koaliciju

Jedan od vodećih intelektualaca u Bosni i Hercegovini govori o aktualnom stanju u zemlji
07. veljače 2011. u 10:50 3 komentara 8 prikaza
\'za pokbih.....mostar.....ivan lovrenovic......07032007.     snimio:zoran cubela    za tekst:brkiciva\'
Foto: Arhiva VL

Razgovarati sa Ivanom Lovrenovićem znači razgovarati sa istinskim znalcem kulturne, povijesne i političke  zbilje Bosne i Hercegovine.  

Razgovarala: Nermina Omerbegović/FENA

U prošloj godini objavio je četiri knjige. Riječ je o obnovljenim i dopunjemim  izdanjima knjiga  "Unutarnja zemlja" - kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine (četvrto, prošireno izdanje), i "Bosanski Hrvati" - esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture (drugo, prošireno izdanje), publikaciji s fotografijama koje fasciniraju ali i opominju  "Bosanski križ - Kršćanski nadgrobni spomenici iz razdoblja turske vlasti", te zanimnjivo kocipiranoj knjizi „Bosna i Hercegovina - Budućnost nezavršenog rata".

U ovoj knjizi, kojoj koautorstvo potpisuje i Miljenko Jergović koji je napisao esej o Lovrenoviću, u kojem se između ostalog govori o Pismu  bh. intelektualaca predsjedniku F. Tuđmanu,(supotpisnici su, uz Lovrenovića i Jergović, M. Stojić, I. Komšić i I. Kordić), te porterni intvervju u kojem Lovrenović razotkriva kako su  kroz desetljeća politika , okruženje imale utjecaj na njegovo odrastanje i formiranje. Takođe tu je i dio nazvan Dvadesetjedna teza u kojoj se Lovrenović bavi propitivanjem bh stvarnosti .
 
- Ove godine se navršava 50 godina od kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu. Na žalost Andrić se sve više posmatra u vanknjiževnom kontekstu pa postoji mogućnost  politizacije ove obljetnice. Kako Andrića vratiti  tamo gdje mu je mjesto - u književnost?
 
- Književni kontekst je sasvim dovoljno širok prostor, da se u njemu o Andriću legitimno može govoriti u svim mogućim aspektima - od usko estetskoga do kulturološko-povijesnog, pa, zašto ne, i političko-ideološkoga. Nije, dakle, problem u tome. Problem nastaje kada se piscu, njegovu djelu, učitava ono čega u njemu nema, pa se onda na toj osnovi prave tvrdi zaključci i interpretacije, te zagovara nekakav obavezujući odnos prema piscu. Sve što govorimo, ne tiče se, naravno, individualnoga čitalačkog iskustva i odnosa s Andrićevim djelom, nego se tiče službene kulturne politike, kako se već gdje provodi - u obrazovnom sistemu, u akademskim programima, u politici državnih institucija.
 
Da će obljetnica biti politiziran, to se vidi već i po najavama koje smo imali priliku čuti nedavno u Višegradu. I to politiziran na dva načina. U Republici Srpskoj, očito, sprema se obilježavanje koje će biti u tradiciji upotrebe Ive Andrića u srpskoj nacionalnoj interpretaciji, koja se sastoji u zamjeni mjesta između književnosti i povijesti, pa se Andrićevo djelo uzima ne kao književno-umjetnička fikcija, nego kao povijesni pravorijek, a i to na vrlo tendencioznoj selekciji motiva i tekstova i na njihovoj književno nevalidnoj interpretaciji. Također, i na svođenju cijeloga Andrića na roman Na Drini ćuprija, pod netačnom pretpostavkom da mu je Nobelova nagrada dodijeljena samo za tu knjigu. (Treba pročitati obrazloženje Nobelova komiteta: tamo se govori o tom romanu kao remek-djelu, ali se podjednako govori i o Andrićevoj „bosanskoj trilogiji“, gdje se spominju i opisuju još i Travnička hronika i Gospođica, ali i majstorski pripovjedački opus). Entitetski ministar kulture Kasipović obećao je da će svi građani Republike Srpske koji nisu pročitali Na Drini ćupriju od vlade dobiti besplatan primjerak knjige, a državni ministar civilnih poslova Nović je izjavio da je mnogo onih koji su čitali Andrićevo djelo a nisu razumjeli njegove poruke pa bi na tome trebalo poraditi u jubilarnoj godini. Zanimljivo bi bilo znati kako vlada kani doći do podataka o građanima koji nisu pročitali Na Drini ćupriju, i kako će organizirati tiskanje tiraža, sigurno basnoslovno velikoga, koji će biti potreban da podmiri potrebe. (Eto dobre zarade za izdavača koji bude u vladinoj milosti!) Još zanimljivije je što li ministar Nović podrazumijeva pod „porukama“ Andrićeva djela o kojima govori s takvom sigurnošću i autoritetom državnoga činovnika i karijernog policajca.
 
Drugi način politizacije, možda još i gori, jest onaj ignorirajući i, zapravo, negirajući, koji ćemo po svoj prilici imati u Federaciji - tu se baš nitko previše ne uzbuđuje zbog takve tričarije kakva je Ivo Andrić i njegov Nobel. Pogledajte samo koliko je i kako prisutan Andrić u javnom prostoru Sarajeva ili Travnika - dvaju gradova koji su uz Višegrad temeljni toposi njegovoga života i njegove literature! Skoro nikako. Da u Travniku nema onih nekoliko sjajnih entuzijasta (Enes Škrgo, Fatima Maslić…) koji se trude održati javnu uspomenu na Andrića, grad bi uspio u  svojoj ozbiljnoj namjeri da taj pisac bude sasvim isključen iz njegove memorije. Nije se tome, napokon, ni čuditi, kada postoje zahtjevi i prijedlozi, iz jednoga dijela bošnjačke akademske sfere, da se Andrić tretira kao pisac koji donosi zlo Bosni i Bošnjacima, i da to treba biti predmetom posebno strukturirane pedagoške preventive u obrazovanju.
 
- Kako  tumačite trenutnu postizbornu konfuziju koja vlada ? Da li se može bar naslutiti neko rješenje - vrsta koalicije, matematička, programska?
 
- Od početka je moglo biti jasno da je nametnuta lažna dilema između tzv. programske i matematičke koalicije, odnosno između onih koji, kao, zagovaraju podjelu vlasti po principu odgovornosti i posla, i onih koji je zagovaraju samo kao raspodjelu fotelja. Kako su Lagumdžija i Tihić sastavili četiri stranke za potpisivanje svoje Platforme? Tako što su „namamili“, uime zastupljenosti „hrvatskih“ stranaka, mali, marginalni, programski desni HSP i grupno-interesne Lijanoviće. Na što drugo nego na - fotelje! I napravili svoju „matematiku“. Ili, što je drugo nego „matematika“ i sura manipulacija način na koji Lagumdžijina koalicija pokušava steći „hrvatsku“ prevagu preko kandidata iz županija u Domu naroda Federacije!
 
- Neka koalicija će se vjerovatno “sklepati” a ostaje pitanje na šta će sličiti vladanje te koalicije?
 
- Kakva god da bude, i dalje će ključni čimbenik biti utjecaj međunarodne zajednice, odnosno Europske Unije. Ako on izostane, kao što je izostajao proteklih godina, naša će se vlast ponašati onako kako je naučila - pijano i neodgovorno.
 
- Da li su zaista nacionalne stranke jedine koje su legitimne zastupati interese naroda u BiH i da li je SDP jedini koji ima legalitet zastupanje tzv. građanke opcije?
 
- Jedini kriterij legitimnosti je izborni rezultat. Nacionalnim strankama je lakše, jer one svoj identitet ne kriju. SDP-u (kao i jučer SBiH) je teže, jer uvijek pokušava igrati na dvije, uzajamno isključive karte - građansku i nacionalnu. Pogledajte samo kako se SDP ovih dana ubi pokušavajući sebi priskrbiti jednu i drugu legitimaciju! No, to ne samo da je nemoguća, nego je loša, kompromitirajuća i, zapravo, gubitnička strategija. Pogotovo s takvim izbornim rezultatom. Naime, SDP bi u ovakvoj zemlji mogao osnovano govoriti o tome da legitimno zastupa nacije i građane samo kada bi na izborima dobio ogromnu, možda 70-postotnu podršku, i to tako da se jasno vidi da je dobivena u oba entiteta i među sva tri naroda podjednako. Oni za sada o tome mogu samo sanjati.
 
- Trenutna situacija kad je riječ o hrvatskom narodu u BiH  asocira na podnaslov Vaše knjige Bosanski Hrvati - “o agoniji  europsko-orijentalne mikrokulture“. Šta to konkretno znači i do kad će ta agonija trajati?
 
- Teza moje knjige odnosila se na agoniju kulturnoga i povijesnog identiteta. Ona u hrvatskom slučaju traje i dalje. Danas više nije onako čvrsto determinirana svehrvatskim nacionalnim programom i projektom, kao što je bila u vrijeme rata i vladavine Tuđmana u Hrvatskoj, nego pitanjem - kako će biti razriješen ustavno-politički status Hrvata u Bosni i Hercegovini. Proces će zavisiti od tipa autonomije koju Hrvati moraju zadobiti da bi bili kao narod istinski ravnopravni s drugima. Bude li to u punom i stvarnom kapacitetu institucionalna autonomija, to će otvoriti mogućnost za izgradnju obnovljenoga bogatog domovinskog identiteta, koji neće biti manje hrvatski zato što će biti i bosankohercegovački, i obratno. Ako se ostvare planovi koje danas zagovaraju HDZ-i o teritorijalnoj autonomiji (bez obzira na to što su se oni u zadnje vrijeme dosjetili jadu, pa govore o oba tipa autonomije), bit će to neminovno nastavak te agonije o kojoj govorimo.
 
- U knjizi 'BiH - Budućnost nezavršenog rata'  analizirajući južnoslavenske nacionalizme tvrdite  da su zapravo “po karakteru i porijeklu kulturalni”, a da „svoj raison d'être najsnažnije pronalaze u - negiranju drugih, u asimilatorskim težnjama spram bliskih a drukčijih etnokultura. Pri tome su jezik (nacionalni) i književnost (nacionalna) uvijek najvažnija borbena sredstva"?
 
- To su, zapravo, aksiomi. Okrenite se oko sebe, potvrdu ćete naći na svakom koraku. Temeljna teza srpskog nacionalizma: ne postoji bosanski i hrvatski (crnogorski još najmanje) jezik, sve je to isključivo i samo i oduvijek - srpski. Teza hrvatskoga nacionalizma: bosanski jezik zapravo je hrvatski, koji su Bošnjaci uzurpirali. Teza bošnjačkoga nacionalizma: i srpski i hrvatski jezik su izmišljeni, sve je nastalo od bosanskoga, a Srba i Hrvata u Bosni nema niti ih je bilo, nego mogu biti samo pravoslavci i katolici… Vidite, dakle, problem je što svaki od naših nacionalizama ne samo da hoće ekskluzivitet za sebe, nego hoće i to da drugi nemaju ništa svoje. A nedajbože da bi ijedan od tih nacionalizama došao na jednostavnu ideju, u stvarnom životu vidljivu k'o dan - da je sve to što pripisuju samo sebi, većinom zajedničko, gotovo da se kaže - svačije.
 
- Dodik kao branitelj hrvatskih interesa?
 
- Ma, to je više nego jasno: zagovarajući „hrvatske interese“, Dodik gleda svoju računicu: utvrđuje Republiku Srpsku. Da mu je do Hrvata, najbolje bi to pokazao brigom o njima u Republici Srpskoj. Tamo su oni - političke stranke. Ali to ne samo da ne smeta njemu, nego ne smeta ni velikim Hrvatima iz Mostara - Čoviću i Ljubiću.
 
- U medijima je ovoh dana aktuelno propitivanje dobronamjernosti predsjednika Hrvatske Josipovića i Srbije Tadića kad je riječ o BiH?
 

- Suludo! Kada smo napokon u Josipoviću dobili hrvatskoga političara koji Bosnu i Hercegovinu stavlja pozitivno na vrh prioriteta svoje državne politike, kada Tadić makar i iz taktičkih razloga s njime stvara partnerski odnos u toj novoj regionalnoj politici suradnje i prijateljstva, našim medijima, i to baš onima što sami sebe percipiraju kao građanske i lijeve, priviđaju se aveti Tuđmana i Miloševića, Karađorđeva… To je krah svake racionalnosti, analitičnosti, profesionalnosti. Još je gore ako oni to rade kao propagandisti za dnevnopolitičke potrebe SDP-a i Zlatka Lagumdžije.
 
- Nerijetko se čuje kako  intelektualci  BiH ne raguju na aktuelna događanja. Međutm da li uopšte postoji prostor koji bi  se mogao nazvati prostorom javnog govora  u bh. medijima ?
 
- Taj prostor je drastično sužen, jer su mediji sve više u službi svojih vlasnika i gazda - korporacijskih, stranačko-političkih. Nešto malo mogućnosti daju internetski portali, ali to je kod nas još nerazvijeno, i bez ikakvoga jačeg utjecaja u javnosti.

  • Gradinar:

    Najmanje nazad dvadeset i koju godinu, Ivana Lovrenovića se javno kvalificira \"jednim od vodećih intelektualaca BiH\". Ja uistinu nemam ništa protiv toga da to čovjek jeste ili nije, svejedno mi je, ali, biti \"među vodećim intelektualcima\" bilo gdje podrazumijeva dvije ... prikaži još! stvari: 1. Znati bar okvirno nekakav krug tih intelektualaca, znati njihova dostignuća u intelektualnom radu, mjereno međunarodnim kriterijima. Znade li tko o kojem se to krugu intelektaulaca radi i tko ga je formirao!? 2. Nekakav trajni i stalni doprinos nacionalnom duhu, stalno stvaranje vrlo vrijednih i mjerljivih intelektualnih vrijednosti. Zanima me znade li tko koliko je i kakvih vrijednosti Lovrenović u zadnjih dvadeset godina stvario, ili koje su to epohalne vrijednosti koje je ranije stvorio?! Ako je dvadeset godina ili više u najužem krugu, onda je to plodno intelektualno razdoblje, ili, u suprotnom, nedostatak kriterija i konkurencije. Ili se radi o naučenoj frazi koja se posve nekritički koristi, onako - papagajski.

  • bucalo:

    ako je on intelektualac a po cemu po tomu sto stiti misljenja drugih naroda a zove se hrvatom nemoj takovi imamo od davni vrimena a ti koji su stobom krojili te knjige Boze me sacuvaj nji

  • Gradinar:

    Pregledao sam dostupno na internetu. Ako je to što piše tamo dovoljno za \"jedan od vodećih\" onda su ostali tuga za zemlju i narode sa takvom tradicijom. Koristio je, po mome mišljenju, prvo činjenicu da je obrazovan Hrvat, za vrijeme ... prikaži još!e Jugoslavije, kako bi dobio status koji je imao ( u čuvenom prebrojavanju na pozicijama), a kasnije, činjenicu da je iz Sarajeva. Kao i Jergović i mnogi drugi. Ja ne nalazim u tim silnim \"esejima\", niti za to ima potvrde - međunarodno prihvatljive vrijednosti, pa čak i zbog mjesta objavljivanja ili više prijevoda. Ako je jedan od njegovih \"eseja\", a kladio bih se da jeste, neki od vrlo, vrlo ružnih napada na Tuđmana, onda je svakoj budali jasno - zašto vodeći!? Samo što - nije!