U rukopisnoj ostavštini Miroslava Krleže, pohranjenoj u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, pronađen je neobjavljeni fragment Krležine dramske "vizije" pod naslovom "Goya", piše Večernji list BiH. Dosad nepoznati rukopis nastao je u sklopu piščeve nedovršene "junačke pentologije" spomenute u eseju "Francisco José Goya y Lucientes" iz 1926. godine, prenose mediji u Hrvatskoj.
Rani radovi
Premda se o Krležinu tumačenju biografije i likovne poetike Francisca Goye y Lucientesa (1746. – 1828.) pisalo u više navrata, otkriveni anopistograf, osim što potiče daljnje promišljanje Krležina odnosa prema španjolskom slikaru, doprinosi razumijevanju najranije faze razvoja dramskog opusa hrvatskoga pisca. - Unatoč nedovršenosti, tekst rukopisa moguće je razdijeliti na tri kompozicijske cjeline koje Krleža u jednoj od marginalija označava kao "dvije figure čežnje" i "egzodus" - navodi mladi istraživač Pavle Bonča.
Krleža je oporučno odredio pečaćenje i zatvaranje svoje rukopisne ostavštine na dvadeset godina od vlastite smrti, a njezino pakiranje i predaju u NSK povjerio je Enesu Čengiću i Krešimiru Vranešiću. Ostavština je otvorena 2001. godine, da bi zatim do 2003. potrajala obrada pohranjenih rukopisa. Unatoč tome što je javnost isprva bila vrlo zainteresirana za Krležinu rukopisnu ostavštinu, o čemu svjedoče i brojni novinski članci iz tog vremena, ona je do danas u cjelini ipak ostala slabo istražena. Od malobrojnih, ali vrijednih doprinosa istraživanju Krležine rukopisne ostavštine valja izdvojiti knjigu "Bela, dijete drago" (ur. Vlaho Bogišić) iz 2015. godine, gdje su prvi put priređena i protumačena izabrana pisma iz međusobne korespondencije Miroslava i Bele Krleže. Od sabranih djela u izdanju Nakladne knjižare izašle su samo tri knjige: "Vučjak" (1923.), "Novele" (1924.) te pretisak zbirke "Pjesme I. iz 1918." (1926).
Pisan na ekavici
Kao dodatni argument u prilog spomenutoj dataciji treba istaknuti da je dramski tekst o Goyi, uobičajeno za ranu fazu Krležina stvaralaštva, pisan ekavicom. Usto, duktus autografa prožimaju tipična obilježja piščeva mladenačkog rukopisa: čvrst pritisak pera, energičan potez ruke, sitna i brzo pisana slova. Francisco Goya bio je od 1789. godine dvorski slikar španjolskih kraljeva, i to za vrijeme vladavine Karla IV. (vl. 1788. – 1808.) i Ferdinanda VII. (vl. 1808. i 1813. – 1833.). Poznato je da se i naš nobelovac Ivo Andrić, uz poeziju i prozu, bavio i pisanjem eseja, od kojih su među najpoznatijima upravo oni o slavnom slikaru - "Goya" i "Razgovor s Goyom".
