Gradonačelnik Grada Vinkovaca Josip Romić otvorenim je večeras u Gradnićima proglasio 23. Didakove dane, posvećene Ocu Hercegovine, fra Didaku Buntiću, rođenom u ovoj najstarijoj broćanskoj župi, a okupljene je pozdravila i predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač, istaknuvši kako nas ta manifestacija okuplja pod imenom velikoga franjevca, graditelja i humaniste.
- Okuplja nas pod imenom čovjeka kojemu naša povijest i naša budućnost duguju toliko puno. Crpeći, i osobno, snagu iz njegova vizionarstva i njegove neumorne borbe za ovaj narod, od srca zahvaljujem dragim ljudima iz HKUD Didak i Župe Gradnići jer nas poučavaju, oplemenjuju i podsjećaju na neraskidive sveze s našim velikim precima – kazala je Buhač, dodavši kako je Vlada HNŽ-a s razlogom prihvatila biti trajnom potporom ovoj manifestaciji, i sama svjesna koliko je nužno povijest, tradiciju i baštinu čuvati od zaborava.
- Fra Didak je gradio škole i crkve, borio se za obrazovanje seljaka, za prava djevojčica na školovanje, na kraju i za spašavanje golih života na desetke tisuća ondašnje djece, i to ne samo katolika. On nam je, svojim primjerom, potvrdio kako je malo toga ljudskomu rodu nedostižno, osobito čovjeku koji korijene vuče s ovoga krša. Snagu je vidio u zajedništvu, u znanju, u jednakim pravima i međusobnomu poštivanju. Rekla bih da svi, kao društvo, od njega trebamo učiti jer neki ni danas ne dosegnuše ono čemu je on posvetio život čitavo stoljeće prije – zaključila je Buhač.
Inače, otvorenju manifestacije prethodila je Međunarodna likovna kolonija koju je otvorio ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a Milenko Bevanda, a večerašnji je program obuhvatio i uručenje studentskih stipendija, dodjelu prigodnih priznanja te projekciju filma ''Didak i Brotnjo''.
Didak Buntić (Paoča, 9. listopada 1871. – Čitluk, 3. veljače 1922.) bio je hrvatski prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar. Rođen je 9. listopada 1871. godine u selu Paoča (župa Gradnići) kod Čitluka u obitelji Mije i Matije (rođ. Stojić). Na krštenju je dobio ime Franjo. U Franjevački je red ušao 1888. godine te uzeo ime Didak. Svečane je zavjete položio u Innsbrucku 22. veljače 1892. gdje je i zaređen za svećenika 29. srpnja 1894. godine. U Innsbrucku je završio filozofsko-teološki studij. Uz to je završio i studij klasične filologije.
Predavao je u Gimnaziji na Širokom Brijegu, uz kraći prekid, 25 godina te je bio ravnatelja gimnazije. Od 1919. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca, a od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio je izgradnju crkve. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih.
U godinama gladi tijekom I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata.
Umro je 3. veljače 1922. godine, na Čitlučkom polju, obilazeći radove oko isušivanja i navodnjavanja polja. Prvo je pokopan na Čitluku te su 1938. njegove kosti prenesene u širokobriješku crkvu.
Otvori KEKS Pay
