U četvrtak, 7. veljače 2013., u 80. godini života preminuo je Krsto Papić, cijenjeni hrvatski redatelj dokumentarnih i igranih filmova te autor antologijskih djela hrvatske kinematografije. Komemoracija će se održati u utorak, 12. veljače, u 11 sati u zagrebačkom kinu Tuškanac.
Rođen 1933. godine u Vučedolu u Crnoj Gori, Papić je diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a filmom se počeo baviti kao asistent režije, između ostalog i Veljku Bulajiću na filmovima Vlak bez voznog reda (1959.) i Uzavreli grad (1961.). Debitirao je epizodom u omnibusu Ključ (1965), a 1967. godine režira svoj prvi dugometražni igrani film Iluzija. Uslijedilo je nekoliko antologijskih ostvarenja hrvatske kinematografije – Lisice (1970.), Predstava Hamleta u selu Mrduša donja (1974.) i Izbavitelj (1976.). Riječ je o djelima reprezentativnima za autorski film kasnih 1960-ih i 1970-ih godina, koja su u hrvatsku kinematografiju unijela mračan i sirov senzibilitet na tragu srpskog crnog vala. Otvorena kritičnost prema jugoslavenskoj povijesti i politici Papiću je donijela niz problema s vlastima, što je kao posljedicu, primjerice, imalo i uskraćivanje dozvole Lisicama da se prikažu u službenoj selekciji Filmskog festivala u Cannesu.
Papić je autor i brojnih antologijskih dokumentarnih filmova, u kojima je se oslanjao na metode filma istine. Među njima najpoznatiji su Kad te moja čakija ubode (1968.), Nek se čuje i naš glas (1971., nagrada u Oberhausenu), Specijalni vlakovi (1972.) i Mala seoska priredba (1986.), koji mnogi drže za jedan od najuspjelijih hrvatskih dokumentarnih filmova uopće.
Papićevi su filmovi s velikim uspjehom prikazivani i izvan granica države: Lisice su prikazane u programu Quinsaine des realisateurs, paralelnoj sekciji Filmskog festivala u Cannesu, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja prikazana je u službenoj selekciji Berlinalea, Izbavitelj je 1982. godine nagrađen prvom nagradom na Fantasportu, a Život sa stricem (1988) bio je nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja. Posljednji Papićev film – Cvjetni trg – premijerno je prikazan ljetos na Festivalu igranog filma u Puli, a na Međunarodnom filmskom festivalu u Montréalu osvojio je nagradu Freedom of Speech.
Godine 2006. Papić je osvojio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelu u području kinematografije, a dvije godine prije svoju nagradu Grand Prix Special des Amériques dodijelio mu je i Međunarodni filmski festival u Montréalu.
Prije mjesec dana smijali smo se zajedno na premijeri "Svećenikove djece". Krstina bolest trajala je kraće od jedne filmske distribucije. Svoju posljednju premijeru nije doživio. Ljutit sam na ubojicu smrt i ne umijem reći ništa mudro. Bio je snažan i mlad, a ujedno i klasik, i imao je nevidljivih 80 godina. Veliki autori umiru mladi, to nema veze s godinama, izrazio je svoje žaljenje Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra.
Komemoracija Krsti Papiću održat će se u utorak, 12. veljače, u 11 sati u zagrebačkom kinu Tuškanac.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
