Od poniženja do poniženja

Ma ne mogu da ne kažem i ovo. Vjerujem da pod osmanskom upravom nije bilo lako živjeti. Međutim, ostaje činjenica i nepobitni dokazi da su kršćani živjeli u svojoj vjeri i, ono najvažnije, opstali. Period od 450 godina duge vladavinene nije mali, a kada to uporedimo s režimima puno kraćeg vijeka, recimo, komunističkim, i njegovog "roka trajanja"od nekih pedesetak godina, onda uviđamo pravu sliku i priliku turske okupacije gdje komotno možemo vršiti poređenje šta bi bilo da se htjelo. Dok recimo, s druge strane, kada vidimo, a o tome se vrlo malo zna, kako su prošli Bošnjaci na prostoru hrvatsko-ugarske države (Slavonije konkretno) i Mađarske gdje ih je bilo prilično. Tamo od Bošnjaka i muslimana uopšte, nije ostalo ništa, ni spomen, ni kamen na kamenu. E, to onda nije poniženje, već potpuno uništenje. Nije paradoksalno da je turska imperija, bez obzira kakvom je gledali, po tom pitanju bila kudikamo naprednijih i ljudskijih shvatanja i, još važnije, djelovanja. Ne pada mi na pamet da veličam osmansku upravu, samo radim po onoj pravnoj - neka se čuje i druga strana. p.s. Bošnjaci su na ovim prostorima jednako stari kao Hrvati i Srbi. Ishodište nam je isto. Dakle, gornja rasprava ima nešto drugačiju konotaciju, ali to su one male začkoljice koje ne uzimam za zlo našem velikom piscu, kojeg, usput rečeno, i sam reiščitavam u ovoj zrelijoj fazi. S poštovanjem, Osman Delić

Omiljena uloga svakog nacionalizma jeste uloga žrtve. Ukratko s ovom jasnom konstatacijom jednog manje poznatog pisma moglo bi se odgovoriti na komentar uvaženog advokata. Potpuno isti narativ se održava, čak i kada p'jana vrana vidi da stvari nisu onakvima kakvim ih "elita" želi prikazati, a elita je poput rulje, reče drugi, također manje znan od Andrića, ali poznatiji pisac od Pavičića. I tako bismo mogli doći do najvećih imena u ljudskoj istoriji kada je riječ o pisanoj riječi koji su svojim promišljanjem djelovali u dijametralno suprotnom smjeru od gospodina Muselimovića. Nije u redu zloupotrijebiti piščevu riječ, pogotovo ne samozatajnog Andrića. Gospodine Muelimoću, ne da "raščišćavate" situaciju, već svojim jako opasnim narativom radite i djelujete u smislu da produbljujete razdor među narodima. Nama svima, kako Andrić u svom najvećem djelu reče, trebaju DOBRI OBIČAJI I ZAKON. A Vi, o zakonu i ustavu znate dosta toga?

o.delic: Omiljena uloga svakog nacionalizma jeste uloga žrtve. Ukratko, s ovom konstatacijom jednog manje poznatog pisca moglo bi se odgovoriti na komentar uvaženog advokata. Jednako se držite narativa žrtve, čak i kada p'jana vrana vidi da stvari potpuno drukčije i nisu onakvima kakvim ih "elita" želi prikazati, a elita je gora od rulje, reče drugi, također manje znan od Andrića, ali poznatiji pisac od Pavičića, MIrko Kovač. I tako bismo mogli doći do najvećih u ljudskoj istoriji, kada je riječ o pisanoj riječi, koji su svojim promišljanjem djelovali u dijametralno suprotnom smjeru od gospodina Muselimovića. Nije u redu zloupotrijebiti piščevu riječ, pogotovo ne samozatajnog Andrića. Gospodine Muelimoću, ne da "raščišćavate" situaciju, već svojim jako opasnim "promišljanjem" radite i djelujete u smislu da produbljujete razdor. Nama svima, kako Andrić u svom najvećem djelu reče, trebaju DOBRI OBIČAJI I ZAKON. Dobrih običaja je bilo među narodima. Znalo se sve. Moglo se i može se živjeti u ovoj državi. Samo se moramo vratiti tim i takvim OBIČAJIMA I ZAKONIMA. A Vi znate puno o zakonu?