Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Dok je oporba pucala u zrak, HDZ je držao plug u ruci

Nakon stvaranja države i ratne pobjede, ovo je zapravo prvi put da je neka politička stranka nagrađena i za opipljiv, konkretan rad i očite rezultate
10. srpnja 2020. u 09:25 0 komentara 216 prikaza

Dva dana uoči izbora na ovom sam mjestu objavio tekst pod naslovom “Za Hrvatsku bi na vlasti bio najbolji HDZ; ali bez Škore”. To se i dogodilo, ostvarila se pomalo nevjerojatna mogućnost da HDZ ima toliko mandata da bez pjevača, s manjincima, reformistima i HNS-om može formirati vlast.
Nijedna stranka ni izdaleka nije bila tako oslabljena upadom u njezino članstvo neke druge stranke kao HDZ. Pa kako je onda HDZ nadoknadio gubitak zbog toga upada i još si dodao nekoliko mandata te otimača svojih glasova kaznio ostankom u oporbi? U posljednjih dvadesetak godina nekoliko sam puta pisao kako od svih stranaka HDZ ima najveću moć oporavka nakon posrnuća, pokazao je to nakon debakla na početku 2000. godine, nakon što ga je Sanader bacio na koljena, nakon što je doživio neuspjeh s Karamarkom.
Tome je tako zato što je HDZ temeljna hrvatska stranka s najvećim brojem potencijalnih birača, stranka koja je stvorila samostalnu Hrvatsku, obranila je u ratu i konstituirala kao modernu državu. Nije HDZ, kako bi htio njegov predsjednik, trijumfirao zato što ju je on transformirao te joj skretanjem ulijevo vratio Tuđmanov imidž u kojem nema mjesta žestokoj desnici. HDZ-ovo članstvo i birači osjetili su da Miroslav Škoro nije nikakva suprotnost tom skretanju nego projekt rušenja HDZ-a. Proradio je instinkt samoodržanja, a Škoro je zacijelo uvjerio i određen broj kolebljivih birača da je pročistio HDZ uzevši mu negdašnju euforiju i uspaljenost, pa im je tako pročišćen postao privlačnim. Osim toga, nezapamćenom ambicioznošću u kojoj je sebe već vidio kao predsjednika države i premijera, s biografijom u kojoj uopće nema onog domoljublja kojim sada hoće osvojiti razočarane i “razočarane” hadezeovce, sa sebičnošću i grabežljivošću njegovih tvrtki na račun građana... Škoro je ostavio dojam licemjernog i neozbiljnog lidera mutnih namjera. Zbog svega toga, što je paradoksalno, Plenković Škori treba biti zahvalan, a i shvatiti da nije samo on donio uspjeh HDZ-u. Na primjer, više je nego sigurno da se golema većina birača koji su sada glasali za HDZ protivi i Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu, pa, prema tome, nisu glasali za Plenkovića nego za budućnost HDZ-a koja im je važna s njim ili s nekim drugim. Plenković je prolazna pojava i s njim će otići i njegovo ljevičarenje. On može privremeno podvrgnuti stranku svojim osobnim mjerilima, ali ne može ugroziti trajni duh HDZ-a. Već četiri, pet mjeseci u Hrvatskoj tako reći nisu postojale ni gospodarske, ni socijalne, ni demografske ni druge teme važne za državu, nametnulo se nešto što zapravo s politikom nema veze, ali Plenkovićeva vlast je na tome i te kako politički profitirala – to je koronavirus.
Pokazalo se da je Hrvatska spremna i na najveća iskušenja, čuvano je zdravlje ljudi ali i materijalna i gospodarska sigurnost uvelike zahvaljujući pomoći države. Za zemlju će u idućim mjesecima a i godinama ta iskušenja biti još veća i opasnija, pa sam i zbog toga napisao da je HDZ najbolji izbor koji je, malo pretjerano govoreći, trebao biti jednoglasan. Bilo je nemoguće da birači daju povjerenje destruktivnom Škori ili Restart koaliciji s njezinim antifašističkim programom. Ipak se može reći, oni su pucali u zrak dok je HDZ držao plug u ruci. Nakon stvaranja države i ratne pobjede, ovo je zapravo prvi put da je neka politička stranka nagrađena i za opipljiv, konkretan rad i očite rezultate.
Treba Bogu zahvaliti što je Tuđmanova stranka vodila zemlju u vrijeme korone i što će je voditi idućih godina. Plenković je državnik s velikim iskustvom, on sigurno opet neće ništa učiniti da zemlju počne izvlačiti iz položaja kolonije, ali će, kad to zanemarimo, zahvaljujući svome utjecaju hrvatske gospodarske i druge interese zaštititi bolje nego što bi to učinio bilo tko drugi iz hrvatske političke elite. Jeza čovjeka obuzima kad pomisli kako bi bilo da je na premijersko mjesto sjeo netko od onih koji su jedinu kompetenciju pokazali ocrnjivanjem HDZ-a, izmišljanjem fašizma i obasjavanjem zemlje svojom samoljubivom svjetlošću. Kao što je narod u prvom desetljeću hrvatske samostalnosti bio nepogrešiv u nekoliko glasanja za Tuđmana i HDZ, takav je bio i u donekle sličnim okolnostima 2020. godine.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.